Među manjinama na Kosovu u najtežem položaju su Goranci, zasad nepriznata etnička manjina koja živi na tromeđi Kosova, Albanije i Makedonije. Procjenjuje se da je Goranaca 40.000, od toga između 6.000 i 7.000 živi na Kosovu, na području nekadašnje općine Gora
U zadnja dva desetljeća, koliko traje politička kriza na Kosovu, problem nekadašnje pokrajine promatra se uglavnom kao odnos Srba i Albanaca, bilo da je riječ o odnosu Beograd-Priština, bilo da je u pitanju stanje na samom Kosovu, gdje uz albansku većinu živi znatan broj Srba. Jedan od testova koji mora položiti mlada kosovska država je odnos prema manjinama, pri čemu se opet u prvom redu misli na odnos Albanaca i Srba, odnosno na položaj Srba koji su proglašenjem kosovske neovisnosti postali nacionalna manjina. No, Srbi jesu najbrojnija, ali nisu jedina manjina na Kosovu, pa bi polažući test nova država trebalo da uredi i položaj Aškalija, Bošnjaka, Egipćana, Goranaca, Hrvata, Roma i Turaka.
Vjerojatno su u najlošijem položaju Goranci, zasad nepriznata etnička manjina koja živi na tromeđi Kosova, Albanije i Makedonije, tako da 19 goranskih naselja pripada Kosovu, devet u Albaniji i dva Makedoniji. Procjenjuje se da ih je ukupno oko 40.000, od toga na Kosovu, na području nekadašnje općine Gora, između šest i sedam hiljada. Budući da su muslimanske vjere i slavenskog jezika, u vrijeme Jugoslavije mnogi su se izjašnjavali kao Muslimani, pa slijedom toga i danas je dosta rasprostranjeno mišljenje da su oni Bošnjaci. Po imenima i prezimenima Goranci se ne razlikuju od albanske većine, ali su Slaveni i govore slavenskim jezikom za koji jedni tvrde da je srpski, drugi da je bošnjački. Neki autori smatraju da su Goranci slavenski muslimani koji govore makedonskim jezikom, a ima i onih koji kažu da govore bugarskim dijalektom s nazalnim vokalima. Studija „World Bulgaria““ bugarske Državne agencije za Bugare u inostranstvu, objavljena 2000, navodi da su Goranci bugarske etničke pripadnosti. Osamdesetih godina prošlog veka u tadašnjim političkim strukturama raspravljalo se o tome da se Gorancima osigura školovanje na makedonskom jeziku i da se proglase Makedoncima muslimanima.
Devedesetih je pak za goransku zajednicu bilo osigurano školovanje na bošnjačkom jeziku, ali se unazad nekoliko godina ponovo uvodi nastava na srpskom. Potkraj devedesetih javile su se ozbiljnije inicijative za priznavanje goranske manjine, njezini pobornici i jezik kojim govore Goranci nazivaju goranskim.
Eskalacija kosovske krize 1999. rezultirala je egzodusom Goranaca koji utočište nalaze u unutrašnjosti Srbije, u Bosni i Hercegovini te u zapadnim zemljama. Goranci smatraju da ih je međunarodna uprava na Kosovu zanemarila, međunarodnu upravu i međunarodne organizacije, prije svega UNHCR i OESS, optužuju da potpomažu njihovu asimilaciju, a kao najjači argument navode činjenicu da je Gora jedina općina na Kosovu koja je ukinuta nakon dolaska međunarodne uprave te da je odluka o ukidanju u suprotnosti rezoluciji 1244 Vijeća sigurnosti UN-a.
