Zbliziti jos vise maticu i dijasporu

Švajcarska je medu prvima pritekla u pomoc našoj novoj demokratskoj vladi i, uopšte, našim ljudima. Kroz razlicite projekte pomoc su primile naše državne službe, ali i sami gradani. Hiljade Beogradana svakodnevno se prevoze poklonjenim švajcarskim tramvajima. Istovremeno, odnosi dve vlade su vrlo dobri. Nedavno je potpisan, za nas izuzetno povoljan ugovor o trgovinskoj saradnji.
Tako je u najkracem, profesor dr Dragoljub Popovic, novi ambasador SR Jugoslavije u Švajcarskoj ocenio aktuelne odnose otadžbine i zemlje u kojoj radi i živi na desetine hiljada naših ljudi.

Dobar prijem

Svoju ocenu prof. Popovic zasniva i na utiscima tokom susreta sa predsednikom Švajcarske konfederacije prilikom predaje akreditiva:
– Iako je rec o protokolarnom cinu, primljen sam veoma ljubazno, a predsednik se zanimao za stanje u našoj zemlji, naglasivši kako se u toku jedne godine cak tri puta sreo sa predsednikom Koštunicom.
Ambasadora Popovica pitali smo šta ce nova vlast u Jugoslaviji uciniti za dijasporu i šta se u otadžbini ocekuje od dijaspore?
– Savezna vlada želi da umnoži, razgrana i unapredi odnose izmedu dijaspore i matice – kaže prof. dr Popovic.
– Želimo da se u najvecoj mogucoj meri ostvare brojne inicijative za saradnju i da izademo u susret našim ljudima koji žive izvan SRJ. Kao licnost koja ovde predstavlja Jugoslaviju, osecam i moralnu, a ne samo profesionalnu, obavezu da doprinesem zbližavanju matice i dijaspore. Što se tice naših ljudi ovde, rekao bih da gotovo nije moguce zamisliti da ucine više za svoju zemlju, od onoga što su do sada cinili. Ja ih samo molim da ne posustanu, da imaju strpljenja s našim, ponekad sporim službama u zemlji.
Ocenjujuci rad naših diplomatsko-konzularnih predstavništava u Švajcarskoj, ambasador je rekao:
– Imamo ih u Bernu (ambasada), Ženevi (Stalna misija pri UN) i u Cirihu (konzulat). Zbog oskudice budžetskih sredstava nije moguce povecati broj službenika u njima, iako bi bilo poželjno.
Na pitanje koliko je do sada uspeo da se upozna sa radom
naših klubova i saveza, ambasador Popovic je odgovorio:
– Ne toliko podrobno i sa svim razlicitostima delovanja, ali bih želeo da pomenem velicanstven skup u Rimlangu kod Ciriha, gde je organizovan svecani rucak za švajcarsko-jugoslovenske bracne parove. Taj skup više stotina ljudi je protekao u vrlo srdacnoj atmosferi. Pokrovitelji su bili predsednici dvaju parlamenata, Micunovic i Hes. Rad klubova i saveza je veoma znacajan za ocuvanje identiteta naših ljudi, baš kao i aktivnosti koje se odvijaju u dopunskim školama i verskim zajednicama.

Sredina za primer

Pitanje integracije naših gradana u sredinu u kojoj žive i rade
jedno je od onih o kojima ambasador Popovic razmišlja, ali i savetuje:
– U naše vreme ocuvanje identiteta sasvim je moguce u uslovima integracije. Integracija nije asimilacija. Naprotiv, oni koji se uspešno integrišu bice bolje shvaceni u svakoj prilici, pa i onda kada, s pravom, ispoljavaju osobenosti. Zato se integracija i ocuvanje identiteta u jednoj visoko kulturnoj sredini, kakva je Švajcarska, suštinski dopunjuju.

Zamena pasoša

Ambasador Popovic podsetio je naše gradane u Švajcarskoj koji još imaju crvene pasoše da požure sa zamenom.
– Naša diplomatsko-konzularna predstavništva imaju dovoljno obrazaca novih isprava, tzv. plavih pasoša i ne bi trebalo stvarati utisak da ce bilo kome nešto biti uskraceno. Ipak, upozorio bih još jednom da nevažeci, tzv „crveni pasoši“, nece posle Nove godine moci da se koriste kao zvanicni dokumenti.

Uverenja pre svega

Koliko ce posao ambasadora uticati na vašu kriticku rec intelektualca? Hoce li je neminovno otupeti?
– Za sada ne osecam nikakve probleme u tom pogledu. Nadam, se da ce tako i ostati. Ukoliko bi se, medutim, moja licna uverenja razišla od onoga što treba da zastupam, odlucio bih se za uverenja, a ne za mesto na kome sam.