Naslovna Dijaspora Zaboravljeni heroji Prvog svetskog rata: Devet Vajagića kao devet Jugovića

Zaboravljeni heroji Prvog svetskog rata: Devet Vajagića kao devet Jugovića

Devedeset i pet godina od slavne pobede Srba na Kajmakčalanu:
Sve muške glave iz familije ostavile dom i posao u SAD i dobrovoljno
došle na prvu liniju fronta. Tek sada ulaze u Srpsku enciklopediju

ISPISUJUćI odrednice o uglednim
Srbima iz sveta za Srpsku enciklopediju doktor Vladimir Grečić, ekspert
za dijasporu, suočio se sa problemom kako da na prostoru od samo 60
redova ispiše priču o devetorici braće Vajagić iz SAD, koji su bili
heroji Solunskog fronta.

– Braća Vajagić, njih devetorica, i njihov otac Risto
napustili su porodicu u rudarskom gradu Gera da bi pritekli u pomoć
srpskoj vojsci koja je u Prvom svetskom ratu oslobađala zemlju od
neprijatelja. Junački su se borili i doprineli pobedi na Solunskom
frontu, ali su ubrzo potom zaboravljeni. Njihovim upisivanjem u Srpsku
enciklopediju ispravićemo nepravdu prema zaboravljenim herojima
oslobodilačkog rata. To su Vajagići: Luka (1877-1970), Risto
(1878-1936), Mihajlo (1882-1960), Marko (1885-1961), Simo (1889-1923),
Simo Vajkana (1889-1932), Jovo (1893-1923), đuro (1896-1941) i Stevan
(1895-1980) – nabraja dr Vladimir Grečić.

Oni su
bili braća i rođaci iz bratstva Vajagića, čiji su koreni u Bosanskoj
Krajini, selima Bosanska Bojna, Dobro Selo i Zborište. Njihovi preci,
stari Vajagići, emigrirali su u 18. veku u Vojnu Krajinu, gde su bili
graničari. Početkom 19. veka pobunili su se protiv vlasti Vojne Krajine i
prešli u Bosnu, koja je bila pod vladavinom Turaka. Nakon aneksije BiH
1908. godine Vajagići su, kao i mnogi Srbi, emigrirali iz austrijskog
carstva u Ameriku, da ne bi služili i ratovali u redovima bečke vojske.


Devet braće Vajagića i njihov prijatelj Aleksa Višnjevac iz Milvokija
prijavili su se kao dobrovoljci na jednom od nekoliko masovnih skupova
koji su organizovani u Geri, u državi Indijana. Bilo je to 22. decembra
1917. godine – svedoči dr Grečić, koji pokazuje fotografiju braće sa
sveštenikom, na liturgiji pred polazak za Srbiju.

Atmosfera
na ispraćaju je bila ispunjena emocijama. Da devetorica iz familije
napusti svoj dom, posao i dobrovoljno pristupe prvoj liniji fronta, bilo
je vrlo hrabro. Inspirativna priča o devetorici braće proširila se
širom srpske zajednice u Americi i oni su proglašeni za novu braću
Jugoviće. Vukla ih je matica Srbija, njihova Krajina i pesma Tamo
daleko. Jurišala su braća Vajagić i mislili na svoj zavičaj, gde su
njihovi očevi i dedovi upalili plamen ustanka sa Petrom Mrkonjićem.

STRADALI
Najveći broj pripadnika bratstva Vajagić živeo je u Bosanskoj Bojni, i
tu su i sahranjeni. članovi bratstva koji su živeli u BiH i Hrvatskoj
stradali su u ustaškom pogromu i bačeni su u jamu Jadovno. Trojica od
devet braće Vajagić su ratovali u Drugom svetskom ratu u partizanima i
sahranjeni su u Vojvodini i u Bosni.

– Braću je u rat
poveo otac Risto, kog su svi zvali ćale. Razmešteni su u čete Dunavske
divizije, kako bi se umanjila opasnost da odjednom pogine više njih.
General Stepa Stepanović pozvao je ćaleta da ostane u štabu, ali je
stari odgovorio: Pustite me u četu, da kuvam za decu!. Ispostavilo se
da je otac Risto bio najhrabriji borac – svedoči dr Grečić.

Kada
je komandir čete na Solunskom frontu tražio dobrovoljce koji bi otišli
do bugarskog rova i uhvatili žive jezike i doveli zarobljenike da
otkriju njihove položaje, Risto Vajagić se javio. Ušao je u rov prvi. U
brzoj akciji, bez ispaljenog metka, ubili su sedam bugarskih vojnika i
jednog zarobili. Zarobljenik je bio toliko uplašen da nije mogao da
hoda, pa ga je Risto uprtio na leđa i preneo do srpskih rovova. Za to je
Risto Vajagić dobio Karađorđevu zvezdu sa zlatnim mačevima. I njegovi
sinovi i rođaci su odlikovani za junaštvo.

– Svi
Vajagići preživeli su Prvi svetski rat. Samo je jedan, Mihajlo, bio
ranjen u nogu i ostao nesposoban. Kao dobrovoljačkim ratnicima data im
je zemlja, osam jutara u Bačkom Temerinu i Starom đurđevu, ali i u
selima Majkovac i Ada u okrugu Virovitica u Slavoniji, i u selu Laćarak u
Sremu – kaže danas potomak Miroslav Vajagić, unuk solunca Sime Vajagića
Vajkana, koji je sahranjen u Temerinu, ali su fašisti tokom rata njegov
i druge grobove porušili.

Simo Vajkana Vajagić nije
bio najstariji brat, ali je bio starešina bratstva. Na slici pred
polazak na Solunski front okićen je lentom starešinstva društva Banović
Strahinja iz grada Gera u državi Indijana. Simo Vajagić se ženio dva
puta, a sa drugom ženom Marom imao je dvoje dece. Umro je u 44. godini.
Od braće je najduže živeo Stevan – sve do 1980, kada je preminuo u selu
Laćarak.

Potomci Vajagića u Temerinu

Potomci
devet Vajagića danas žive u Temerinu, Starom đurđevu i Laćarku. Poznati
potomci Vajagića danas su Luka i Branka, Dragica i Dragan, Stanko,
Nikola i čika Miša Vajagić, Sava, Anđelka i Miroslav, grafičar iz
Temerina, koji kaže:

– U Vojvodini ima 15 porodica
potomaka devet braće Vajagića. čuvamo sećanja na naše pretke. Imali smo
dva kongresa Vajagića i napisali smo knjigu o devetorici braće Vajagića
kao novoj braći devet Jugovića.

Miroslav priprema treći kongres potomaka braće Vajagića.

Doktor
Vladimir Grečić će u međuvremenu portrete devetorice junaka iz bratstva
Vajagić da upiše kao odrednicu u Srpsku enciklopediju.