U saradnji sa knjižarom Srbika u južnom Ontariju poklonjeni udžbenici na maternjem jeziku

GENERALNI KONZULAT SCG U TORONTU ORGANIZOVAO AKCIJU PODRŠKE SRPSKIM ŠKOLAMA

KNJIGA čUVAR KORENA

• U saradnji sa knjižarom „Srbika“ svim našim prosvetnim ustanovama u južnom Ontariju poklonjeni literatura i udžbenici na maternjem jeziku

„Pređimo sa reči na dela“ moto je kojim su se rukovodili zaposleni u Generalnom konzulatu Srbije i Crne Gore u Torontu kada su u saradnji sa „Srbikom“, našom jedinom knjižarom na severnoameričkom kontinentu, pokrenuli akciju poklanjanja knjiga srpskim školama koje rade u Torontu, Misisagi, Hamiltonu i Kičineru.
Akcija je proteklog vikenda završena uručivanjem knjiga i vežbanki na srpskom jeziku učiteljima i đacima da ih, kao školsku imovinu, prouče i pronađu lepe i korisne informacije o zajedničkoj domovini, svome jeziku, kulturi i tradiciji. Na koktelu koji je usledio posle zvanične predaje knjiga i udžbenika mnogo se razgovaralo o značaju jezika i preko njega o očuvanju identiteta mladog srpskog naraštaja, koji se u drugoj kulturi i pod pritiskom „modernih vremena i stremljenja“ lako gubi i „odnarođuje“.

Brojke kao upozorenje

Uručenju knjiga i udžbenika za potrebe srpskih škola prisustvovao je i Nikola Pašić, advokat u penziji, unuk nekadašnjeg srpskog predsednika vlade.
– Kao bivši predsednik Srspke nacionalne akademije mogu slobodno da kažem da mi u akademiji nismo obraćali mnogo pažnje vaspitanju naše omladine, više smo se bavili kulturnim i humanitarnim radom, što je takođe jako bitno, ali se ne sme zanemarivati odrastanje naše dece u kanadskom društvu.
Pašić je podsetio na pionira u organizovanju nastave na srpskom jeziku kod Srba u Ontariju, Nadu Stegnajić, koja je kao devojčica spasena od Jasenovca. Ona je držala kurseve srpskog jezika deci starijih iseljenika, a počela je sa četiri učenika, od kojih su dva bila u poznim godinama.
– Tužno je što ovako malo naše dece uči srpski, a nas je u Torontu između 60.000 i 80.000. čini mi se da je sve, zapravo, pitanje bolje organizacije i nekakvog plana – istakao je Nikola Pašić.

– Naša zapažanja bila su da se nastava na srpskom jeziku odvija u otežanim uslovima, da nema dovoljno kvalitetnih udžbenika, da se uglavnom sve zasniva na domišljatosti i upornosti učitelja, nastavnika i roditelja. Želja nam je zato bila da svim srpskim školama u regionu, bile one crkvene, privatne ili finansirane od strane vlade Kanade, na ovaj način bar simbolično pomognemo i pokažemo da se ceni to što one rade. Želimo da se na ovom području razvije čitava mreža srpskih škola, da bude mnogo više učenika, ali i da mi koji živimo i radimo na severnoameričkom kontinentu ne budemo više zapostavljeni od strane Ministarstva obrazovanja Srbije i državnih institucija. Dakle, i ovde je potrebna intervencija matice (kao što se radi u Evropi) u smislu stručne i materijalne pomoći, radi očuvanja jezika i identiteta – naglasio je Zoran Pavlović, generalni konzul SCG.

Održati kvalitet

Crkvena škola „Sveti otac Nikola“ na Bartonu u Hamiltonu jedna je od najstarijih srpskih prosvetnih ustanova na području južnog Ontarija, osnovana 1948. godine. Aleksandar Stošić, koji je ispred škole preuzeo knjige, kaže da je bilo uspona i padova u njenom radu, da ni danas nije najbrojnija i da nije nimalo lako održati kvalitetan rad.
Jadran Milovanović iz Srpske škole u Kičineru koja je najbrojnija i po opštem mišljenju najbolje organizovana u celom Ontariju, slaže se sa konstatacijom da je ogroman posao da se održi kvalitet nastave na srpskom jeziku.
– Iako nas ljudi doživljavaju kao najbolje organizovanu školu (imamo oko 400 učenika), i kod nas ima dosta problema, stihijnosti, nekvalitetnog rada. Ali trajemo, pokušavamo, ima rezultata, a to je najvažnije.

Konzulat je iz budžeta izdvojio oko 3.000 dolara za ovu akciju, a školama su knjige dodeljivane prema starosnoj strukturi dece i razredima koje pohađaju. Eparhija kanadska takođe je izdvojila značajna sredstva i sama štampala svoje knjige za decu, pa u konzulatu planiraju saradnju i s njima, ali i svima koji budućnost svoje dece vide i u sponi sa domovinom, jezikom, poreklom.
Vlasnici knjižare „Srbika“ Tamara i Predrag Apić dugo su se i sa zadovoljstvom pripremali za ovu akciju.
– Zajednički cilj nam je bio da donesemo radost našoj deci kroz knjige na maternjem jeziku, a sve u želji da naš srpski jezik sačuvamo, otmemo od zaborava, kao što i duše naše dece želimo da sačuvamo, da im putem jezika i pisane reči udahnemo osećaj za to ko su, šta su, odakle su došli – kazala je Tamara Apić.

Dr Radomir Baturan, koji vodi privatnu školu srpskog jezika, istakao je da je ovo prva organizovana akcija, bar u poslednjih desetak godina, koliko je većina prisutnih u Kanadi.
– Ovo je akcija koja ima plan, ali ako mi svi ne pomognemo, ako se ne pridružimo, opet neće biti velikih rezultata. Moramo se svi – od roditelja i nastavnika, pa do naše matice zamisliti: zašto našu decu već u prvoj generaciji predajemo drugim kulturama.