U potrazi za mirom i spokojem

Sredačka župa u opštini Prizren predstavlja oazu zelenila na obroncima Šar-planine. Krivudav put od Prizrena ka Brezovici vodi pored reke Bistrice i sa njega se novoizgrađene kuće i njihovi krovovi teško naziru u šumi zelenila. Najveći broj takvih kuća nalazi se u selu Stajkovce, do kojeg se dolazi preko reke, asfaltnim putem, pod velikim usponom.
Iako su meštani Stajkovca napustili selo 1999. godine, njihova želja i upornost da se vrate u rodno mesto dala je rezultate kada je u leto 2005. useljeno prvih 25 kuća.
Povratak u zavičaj krenuo je posredstvom internacionalnih organizacija u centralnoj Srbiji, lokalnih institucija i uz pomoć Vlade Srbije, pa je na mestu opljačkanih i zapaljenih kuća niklo novo naselje.
Na malom trgu, prvih avgustovskih dana, u centru sela dočekuje nas tišina i nekoliko pasa. To je i jedino godišnje doba kada se stiže bez problema do Stajkovca, zimi uvek zavejanog. Ali, nema vreve dece, a ni omladine. Iz obližnje renovirane kuće izlazi starica i poziva nas u svoje uredno dvorište, puno leja luka i cveća.
– Ja sam jedna od tri žene koje su u Stajkovcima provele prvu zimu po povratku – kaže ponosno Krunoslava Ušterić reporteru „Vesti“ . – Moja deca žive u Beogradu, ali ja sam odlučila da dođem u svoje selo.

Zahvalni Nemcima

Meštani ovog sela zahvalni su pre svega nemačkoj humanitarnoj organizacija „Arbeiter Samariter Bund (ASB), koja im je, kažu, u kuće sprovela kanalizaciju i bazenski vodovod, ali i brojnim drugim humanitarcima iz inostranstva, zaslužnim što je 35 srpskih kuća u selu Stajkovac dobilo osnovni nameštaj.

Razgovoru se priključuje i penzioner Zvonimir Jovanović, koji nas poziva na kafu i pokazuje nam dolinu Sredačke župe, svoju kuću i dvorište.
– Svaka poseta nam mnogo znači jer ovde nema mnogo posetilaca. Gotovo smo odsečeni od sveta. Zbog položaja sela nemamo nijedan TV singal, radio ni mobilnu telefoniju. Drago nam je kada u lokalnoj kancelariji u susednom Mušnikovu dobijemo novine koje se besplatno dele. Volimo što smo u svojim kućama, ali tužno je što među nama nema mladih – jada se Zvonimir sa suprugom Cvetom, koji kao i većina meštana, leti borave u Stajkovcima, dok zimu najčešće provode u Srbiji sa svojom decom i unučićima.

Kforovci u školi

U Stajkovcu je izgrađeno 35 kuća, a u šest od njih živi 14 starih ljudi. Mladi ne planiraju da se vrate jer u selu nema posla, a za porodice sa decom zasad je prioritet Srbija sa svojim školama, iako u Sredskoj postoji zgrada škole u kojoj je sada smešten Kfor.

– Preživljavamo od svojih penzija i humanitarne pomoći, koja je nažalost sve ređa – ističe naš sagovornik Zvonimir Jovanović. – Program povratka uključivao je i projekat dobijanja domaćih životinja za male farme, ali su nam stare staje uništene, a za nove niko nije imao para.
Straha od terorista više nema, jer kako vele meštani, Albanci gotovo i ne dolaze u njihovo selo, nemaju šta da im odnesu, a ovako stare ne može niko da ih zaplaši…