Susreti u Svajcarskoj

Odvajanje Crne Gore od SR Jugoslavije ne bi bilo pozitivno, ali, ukoliko narod Crne Gore izglasa nezavisnost, Svajcarska ocekuje opstanak zajednicke drzave na konfederalnom nivou, ocenio je Mark-Andre Salamin, sef svajcarskog Ministarstva inostranih poslova za odnose sa Evropom, Severnom Amerikom i Savetom Evrope, prilikom nedavnog susreta sa delegacijom jugoslovenskih novinara u Bernu.
Nezvanicno cetvrti covek ministarstva, Salamin je, za razliku od nekih kolega, propustio da naglas primeti kako Crna Gora, da je svajcarski kanton, ne bi mogla da se otcepi bez referenduma u celoj zemlji, ali je zato istakao da se tradicionalno odlicni odnosi Svajcarske i Jugoslavije rapidno razvijaju posle demokratskih promena u Beogradu.
– Posle dogadaja u Beogradu, cela jugoistocna Evropa krenula je u pravom smeru. Jugoslavija je na pocetku procesa i napredak joj tek predstoji, ali ima dobru startnu poziciju za razvoj demokratskih institucija i saradnju sa Evropom – naglasio je Salamin, koji je od oktobra dva puta posetio Beograd i razgovarao sa potpredsednikom Savezne vlade Miroljubom Labusom.
Dugorocna ulaganja
Svajcarska ce podrzati i olaksati vracanje Jugoslavije u medunarodne finansijske institucije, pre svega u MMF, a razmatra se i mogucnost pruzanja tehnicke pomoci oko preraspodele duga sa Pariskim i Londonskim klubom, dodao je Salamin.
Jugoslavija je najveca i kljucna zemlja na Balkanu, koji je od velike partnerske vaznosti za Svajcarsku, istakao je Salamin. Otuda ne treba da cudi, dodao je, neuobicajeno velika upletenost Svajcarske u politicke dogadaje u tom regionu, ukljucujuci i svojevrstan presedan – da su se svajcarski vojnici prvi put na Kosmetu pridruzili medunarodnim trupama.
Didijer Saso, sef odseka Ministarstva za odnose sa Jugoslavijom, podsetio je da svajcarska vlada neprekidno salje humanitarnu pomoc od 1995, kao i da je neposredno posle demokratskih promena uputila Jugoslaviji hitnu pomoc u vrednosti od 13 miliona franaka. Obim ekonomske saradnje dve zemlje za sada je mali, sto ne znaci, kako je primetio Saso, da nema odlicnu perspektivu.
– Zajednicki nam je cilj da sa humanitarne pomoci predemo na ekonomsku i tehnicku saradnju i dugorocne programe. Svajcarska vlada je spremna da ulozi 20 miliona franaka u obnovu osnovne infrastrukture u Jugoslaviji, najverovatnije za energetski sistem – istakao je Saso.
Prema nezvanicnim saznanjima ministarstva, pojedini proizvodaci lekova, kao i cuvena fabrika „Nestle“, vec pregovaraju u Beogradu o nastavku nekadasnje saradnje. Posle lekova i „hleba i cokolade“, prva sledeca stepenica bice privatne investicije. Jugoslavija je veliko trziste, naglasio je Saso, tako da je saradnja sa jugoslovenskom vladom oko izrade zakonskog okvira za buduca ulaganja jedan od prioriteta za Svajcarsku.
Svajcarska nije Amerika
Tehnicka pomoc i ekonomska saradnja nece biti uslovljeni isporucenjem Slobodana Milosevica Hagu, uveravali su nas svajcarski zvanicnici.
– Svajcarska nije SAD – porucio je Salamin.
Sasvim nezvanicno, u setnji ulicama Berna do obliznjeg restorana gde je bio prireden rucak, Saso se potrudio da pojasni izjavu kolege Salamina. Svajcarska nece ucenjivati Jugoslaviju Hagom, sto ne znaci, svakako, da ne ocekuje da Milosevic bude izrucen Tribunalu.
Osim Milosevica i Haga (uz najcesce pitanje, da li je moguce da Vojislav Kostunica, koji se 30. marta nalazio u Zenevi, zaista nije znao za hapsenje Milosevica), nezaobilazna tema prilikom susreta sa svajcarskim zvanicnicima bile su – izbeglice.
Prema zvanicnim podacima, u Švajcarskoj se trenutno nalazi oko devet hiljada izbeglica iz Jugoslavije, mahom sa Kosmeta. Svajcarsko Ministarstvo inostranih poslova u proseku mesecno dobija izmedu 300 i 400 zahteva za azil, koji se odobravaju u ne vise od 0,1 odsto slucajeva. Tatjana Fumazoli, sef Odseka za humanitarnu politiku i migraciju u Evropi, ne krije da Švajcarska ocekuje pomoc jugoslovenske vlade kako bi se izbeglice u dogledno vreme vratile u svoju zemlju.
„Poternice“ u Aveniji mira
Obezbedivanje uslova za povratak izbeglica na Kosmet – jedan je od prioriteta i Medunarodnog komiteta Crvenog krsta. U sedistu ove humanitarne organizacije u Zenevi zadovoljni su saradnjom sa jugoslovenskim vlastima, mada se desava, kako je napomenuto, da se neki slucajevi nestalih lica sporije resavaju. Prema najnovijim podacima Crvenog krsta, od 5.386 nestalih sa Kosmeta, razjasnjena je sudbina 1.788 (od cega je za 490 potvrdeno da su mrtvi), dok se za preostalih 3.598 sumnja da su ih uhapsile snage srpske policije i jugoslovenske vojske ili oteli pripadnici OVK.
Bez obzira na cinjenicu da raspolaze mnogobrojnim podacima sa lica mesta, MCKC nece moci da pomogne Haskom tribunalu oko najavljene istrage zlocina pocinjenih nad Srbima na Kosovu, bili su eksplicitni u Crvenom krstu.
– Slican problem postojao je i sa Bosnom. Crveni krst, po definiciji, ne moze da posreduje kao svedok. Time bismo ugrozili neutralni humanitarni status i dostupnost svim stranama u ratnim podrucjima – naglaseno je.
Zasto su onda bandere ispred sedista MCKC u Aveniji mira u Ženevi izlepljene plakatima sa slikama ratnih zlocinaca iz celog sveta (sa Slobodanom Milosevicem u vrhu, kao jedinim sa prostora bivse Jugoslavije) i porukom da ne smeju proci nekaznjeno, u apoliticnom i neutralnom Crvenom krstu nisu nam objasnili.
Buduci da ce Svajcarska biti savetnik SRJ oko ulaska u Svetsku trgovinsku organizaciju, poseta sedistu STO u Ženevi imala je sve izglede da bude vrlo korisna i zanimljiva. Upoznat, medutim, iz prve ruke, sa stopom inflacije u Jugoslaviji i prognozama rasta za ovu godinu, Hans Piter Verner, zaduzen za odnose sa javnoscu, preskocio je pricu o pravima i beneficijama medunarodnih trgovinskih tokova i zadrzao se najvise na svom licnom iskustvu sa masovnim demontracijama protiv STO koje su nedavno odrzane u Ženevi.
Slucajno ili ne, vrlo obiman i bogat program koji je svajcarska vlada pripremila za jugoslovenske novinare prosao je bez susreta sa bankarskim krugovima. U nedostatku kompetentnog sagovornika za pitanja o zlatnim polugama i tajnim bankovnim racunima bivseg rezima, ljubazni domacini potrudili su se da nam obezbede nezvanican odgovor: jugoslovenske vlasti mogu da dodu do svih podataka, ali pod uslovom da ispostuju formalnu proceduru.