Srpska posla: Dijaspora sa juga Francuske traži ponovno otvaranje konzulata u Lionu

Država Srbija: Nemamo pare! Srbi iz Francuske: Hoćemo da pomognemo, ali ne i da platimo konzulat

Usvajanjem Zakona o dijaspori i Srbima u regionu, oktobra 2009. godine, Srbija je i formalno preuzela brigu o sunarodnicima koji žive van matice. Ipak, ako je verovati kritikama koje šalju predstavnici Srba iz južnog dela Francuske, koji su proteklih dana boravili u Beogradu i razgovarali sa ljudima iz raznih institucija, ta briga nije ni stvarna, ali ni formalna.
Razlog zbog koga je u Beogradu boravio Milovan Jovanović, predstavnik Srba iz južnog dela Francuske, čiji se broj procenjuje na oko 40.000, jeste njihov zahtev da se ponovo otvori konzulat u Lionu, koji je pre tri godine zatvoren.
Kako je za Svedok kazao Milovan Jovanović, predsednik Skupštine dijaspore Srba južnog dela Francuske, koji je u toj zemlji skoro 38 godina i jedan je od angažovanijih ljudi u srpskoj zajednici, neshavtljivo je da je Srbija ukinula konzulat.
– Možete li da zamislite da 40.000 ljudi ostavite bez institucija? Kao što jednom omanjem gradu može da nedostaje opština, tako i nama nedostaje konzulat za naše potrebe.
Srbija je pre tri godine ukinula konzulat u Lionu, na jugu Francuske, pod izgovorom da nema sredstava za njegovo održavanje. Ovom potezu države, kako tvrde – od početka su se suprotstavljali Srbi koji žive u južnom delu Francuske, ukazujući da njih 40.000 i te kako ima potrebe za tom institucijom.
Na zahtev koji su poslali Ministarstvu inostranih poslova (MIP) dobili su odričan odgovor.
Gašenje konzulata Srbije imalo je niz loših posledica po srpske državljane u tom delu Francuske, između ostalog, i proces asimilacije je još više ubrzan, tvrde oni.
– Kada bi se nekome ko ima srpski pasoš rodilo dete, on je odlazio u konzulat da ga prijavi i pokrene proceduru da ono dobije naše državljanstvo. Sada imamo situaciju da naša deca nemaju srpski pasoš, pa nemaju ni osnova da ostvaruju neka prava kao što je polaganje mature na srpskom, jer se traži dokaz da pripadate srpskoj manjini, objašnjava Milovan Jovanović.
Na ovo se nadovezuje i finansijski aspekt, ističe Jovanović.
– Problem je u tome što srpsku populaciju čine više siromašni nego bogati ljudi. Prosečan čovek živi od hiljadu i dvesta evra, a treba mu oko 500 evra da bi prijavio dete u ambasadi u Parizu, pa još kada odete tamo, obično se desi da neki papir nedostaje i onda sve ispočetka. Drugo, gašenjem konzulata, izgubili smo instituciju oko koje smo se okupljali i povezivali među sobom, ali i sa maticom.
Ne postoje precizni podaci koliko ima Srba u centralnom i južnom delu Francuske, ali se pretpostavlja da ih ima između 38 i 40 hiljada. Konzulat Srbije u Lionu postojao je dugo, bio je otvoren i za vreme bombardovanja 1999. Konzulat je zatvoren juna 2009. odlukom Ministarstva spoljnih poslova.
Gašenjem konzulata oko 40.000 Srba iz južnog dela Francuske izgubilo je i institucionalni kontakt sa francuskim zvaničnicima.
– Kada neko umre, a želja mu je da se sahrani u Srbiji, ljudi po dve nedelje leže u mrtvačnici dok se ne regulišu papiri, a za šta sve mora da se ide u ambasadu u Pariz. Drugo, kada ljudi umru, francuski zakon nalaže da se u periodu do dve godine javi naslednik, a ako se ne javi, onda to uzima država. Konzulat je pomagao da se nađu naslednici i rodbina, jer Francuzi neće da nas jure za naše pare, naglašava Jovanović, koji je u susretu sa državnim predstavicima dobio određena obećanja da će se pitanje konzulata razmotriti.
Međutim, ni naše institucije, tj. njihova tela, čini se, nisu ni među sobom baš saglasna. Skupština dijaspore, koja je oformljena jula 2010, ima dva predstavnika iz Francuske. Milovan Jovanović je predstavnik dijaspore za oblast centar – jug, ali nije jedan od dvojice delegata u Skupštini dijaspore. U Ministarstvu za dijasporu za legitimne predstavnike smatraju samo dvojicu izabranih delegata. Međutim, čini se da odnosi među Srbima u Francuskoj nisu najbolji.
– Imamo dva delegata koji su izabrani, ali niko od njih ništa ne radi. Pitajte bilo kog Srbina u Francuskoj da li ih je neko od delegata zvao za pomoć. Ništa nisu tražili za nas, niti su pitali da li nam nešto treba. Jedan od delegata za Srbe u Francuskoj je došao u Beograd i otvorio dom za stare. To su samo laži, jer ti ljudi nisu uradili ništa, tvrdi Jovanović.
U izjavi za Svedok, Vidoje Purić, jedan od dvojice delegata, odbacuje kritike Jovanovića i tvrdi da je posredi nerazumevanje i neznanje o onome što delegati rade:
– Jovanović nije apsolutno upoznat sa time šta radimo. Rekao sam mu da ne možemo ništa, pa sam mu ponudio da ide umesto mene ako ne veruje. Ja ću svakako dati ostavku na mesto delegata. Srbi nisu dovoljno informisani. Ovoj vlasti služimo samo da joj poboljšamo rejting i da ćutimo. Nas niko ništa ne pita! Mi smo tu samo da se slikamo sa njima. Kada je reč o ponovnom otvaranju konzulata, iz MIP-a smo dobili kurtuozna pisma, samo da nas otkače.
Ipak, ako su predstanivci Srba u Francuskoj međusobno saglasni u nečemu, saglasni su u kritikama koje upućuju državi koju vide kao nevoljnu i nespremnu da ih sasluša i pomogne.
O saradnji sa srpskim državnim institucijama Milovan Jovanović kaže:
– Za sada se samo priča i mi gubimo vreme. Obećanja ima. Ambasador nas je primio početkom godine i uglavnom smo pričali o njegovoj knjizi. Rekao je da će nam se javiti i pomoći, ali nismo dobili nikakav odgovor. Kada je reč o Ministarstvu za dijasporu, ono postoji, ali nas niko nikada nije zvao odatle. Oni znaju da nas kontaktiraju kada im trebamo. Na primer, početkom novembra konzularni dani Srbije biće održani na mom imanju u Lionu, jer nemaju gde. Tako da proizilazi da ja imam privatni konzulat?!. To je smešno, ali i tužno, ističe Jovanović.
Državni sekretar Ministarstva za dijasporu, dr Predrag Tojić, kaže da njegovo ministarstvo nema ništa protiv toga da se otvori konzulat, ali da je za to nadležan MIP.
– Ne možemo da utičemo ni pozitivno ni negativno. MIP je na osnovu svojih kriterijuma zaključio da konzulat u Lionu treba zatvoriti. Gašenje jednog konzulata košta oko 500.000 evra i siguran sam da se država ne bi igrala time, naglašava Tojić.
Osvrćući se na kritike koje Srbi iz Francuske upućuju njegovom ministarstvu, Tojić kaže da oni imaju prevelika očekivanja.
– Ovo ministarstvo nema potencijale za ono što oni hoće. Postoji nerazumevanje oko tog šta Skupština dijaspore može, a sa druge strane oni imaju pretenciozne namere da oni reformišu Srbiju. Možda je to dobro i siguran sam da imaju dobre predloge, ali im, za sada, ustavni okvir to ne omogućava da sprovedu, a mi moramo da radimo po Ustavu.
Na kritike koje su predstavnici Srba iz Francuske uputili državi, Tojić kaže:
– Oni to emotivno doživljavaju. Više puta sam im rekao da moraju da razumeju u kakvom je položaju Srbija i da ne možemo od naše zemlje preko noći da napravimo Francusku. Njhove namere su pozitivne, ali u meri u kojoj oni institiraju, one su politički neostvarive!
Srbi naglašavaju da su sami spremni da pomognu da se otvori konzulat.
– Mi smo ponudili ambasadoru da se zakupe i srede neke male prostorije. Nama ne treba ništa veliko, već samo da bude mesta za dva službenika i sekretaricu kako bi ljudi mogli da rade svoj posao i pomažu nama Srbima koji smo tamo. Mi hoćemo državi da pomognemo, ali ne možemo umesto nje da radimo. Mi je molimo da radi svoj posao i da brine o svojim građanima! Konzulat je radio i u vreme rata, a sada kada hoćemo navodno da uđemo u Evropu, gasimo institucije, naglašava Milovan Jovanović.
U pismenom odgovoru koji je MIP dostavio povodom zahteva za ponovno otvaranje konzulata na jugu Francuske, rečeno je da u ovom trenutku iz materijalnih razloga ne mogu da izađu u susret. Predstavnici Srba su najavili da neće odustati od zahteva i da će se žaliti.
Da li je cela ova priča primer još jedne, tipično srpske priče?! Država je ugasila konzulat koji se starao o 40.000 ljudi, pritom, u zemlji koja je za Srbiju politički veoma važna. Sa druge strane, predstavnici Srba, koji su i međusobno sukobljeni, kažu da nisu spremni da od svog novca zakupe prostorije za konzulat, optužujući državu da ih ne sluša i iskorišćava.
Ova piča, čini se, više je od spora o konzulatu i predstavlja dobar primer za onu, sve češće pominjanu rečenicu – srpska posla. Šta će dalje biti ostaje da se vidi, a rešenje zavisi samo od jednog pitanja: ko će da odreši kesu i plati konzulat? Kako sada stvari stoje, svima je stalo do Srbije, ali im je malo više stalo do novčanika.

Država nam je uzela sve pa i deviznu štednju, i prokockala je naše poverenje.

Srbi, ipak, prema rečima Milovana Jovanovića, nisu spremni da sami plate otvaranje konzulata jer, kako kaže – to mora država. Na direktno pitanje, da li bi skupili novac za plaćanje mesečne kirije za konzulat na jugu Francuske, Jovanović kaže:
– To je teško. Ne možemo ni od koga da tražimo 500 ili 1000 evra jer država nema novca. Naši Srbi će odmah reći da nam je ta država uzela sve što smo do sada imali i dali, uključujući i staru deviznu štednju koju sada vraća, dok ovde viču da je kriza, a administracija je nikad veća. Problem je u tome što ljudi više nemaju poverenja u Srbiju, posebno od gašenja konzulata.

Skup obilazak Azurne obale

Šta kada Srbin izgubi pasoš na jugu Francuske?!
Naši ljudi nemaju mnogo novca. česte su ture koje idu jugom Francuske – Nica, Kan, Monako… Šta ako neko od njih izgubi pasoš? Pošao je sa 500 evra, a treba mu najmanje još toliko da bi samo stigao do Pariza, da mu se izda novi pasoš, naglašava Milovan Jovanović.
Drugo, u Parizu ima 100.000 Srba koji su upućeni na našu ambasadu koja nije velika. Gašenjem konzulata, ambasada je dobila još 40.000 ljudi koji se na njenu adresu javljaju za pomoć i oni su preopterećeni, pojašnjava Jovanović.
– I ljudima u ambasadi je teško da izađu na kraj jer ih je premalo za sve Srbe tamo. Da biste dobili nekoga telefonom u ambasadi treba vam tri dana, a kamoli nešto drugo!