Sluskinja

Najbolji pisac je sam zivot, a mi koji se drsko usudjujemo da ga oponasamo smo manje vise uspjesni plagijatori. (M.L.)

Prvi put joj je zaparala ta ruzna ponizavajuca rijec usi vec iste veceri kada je stigla kod porodice Zoranovic. Njen dolazak u Svajcarsku da na odredjeno vrijeme brine o dvjema djevojcicama je ve} prica za sebe.

Njena kcerka student trece godine prava je putem interneta upoznala jedno djevojku u Svajcarskoj i pozalila se na lose materijalno stanje svoje porodice. Igrom slucaja su roditelji te djevojke poznavali porodicu Zoranovic, tako da je Stana na slijepo stigla u Svajcarsku. Grlom u jagode, kako bi rekli njeni zemljaci.

– Imamo cluckinju zacto nebicmo izacli na muziku?- upita Draga Zoranovic svog uvijek, tmurnog muza Dragana.

– Nije mi do muzike, al’ et’ kad si navalila oticemo.- slozi se Dragan otvorivsi novu flasu piva.

– Stano, nadam se da ti nece smetati da ostanes sa Jelenom i Bojanom veceras?- upita Dragan ne pogledavsi u Stanu.

– Nema problema gazda.- odgovori Stana glumeci dobro raspolozenje i ustavsi dodade:

– Postavit cu sto za veceru.-

Izlazeci iz skucene dnevne sobe prenatrpane neoptrebnim namjestajem: barom, ogromnim akvarijumom, i gomilom djecijih igracki, zacu kako Draga sikce:

– Zacto, zacto je pitac claze li ce, ona je cluckinja i ima da cluca.-

– Suti, zena nas moze cuti a nije ni lijepo da je stalno ostavljamo samu.- prekori je Dragan prigusenim glasom.

Nije bilo prvi put da cuje Dragu kako sikce i pominje njen status sluzavke, upotrebljavajuci tu ruznu arhaicnu rijec, sluskinja, donesenu odnekud iz bosanskih planina. Odavno osjeca potrebu i neodoljivu zelju da pobjegne, kod Luke i Aleksandre, ljudi koji su je igrom slucaja preporucili Zoranovicima. Ucinila bi vec to ili se barem pozalila da oni nisu otisli na skijanje a ona je izgubula broj Aleksandrinog mobilnog telefona.

Postavivsi sto za veceru izidje u dnevnu sobu i najavi:

– Vecera ja na stolu i posto sam se ugojila pola kile necu vecerati. Istusirat cu se dok vi vecerate.-

– Ti bac nici debela.- rece Draga, zlovoljno pogledavsi svog muza Dragana. Iako je Stana od nje petnćst godina starija primjetila je da je Dragan ponekad zaljubljeno gleda.

Nemocno slegnuvsi ramenima Stana ujuri u kupatilo i pusti vodu da tece da bi sum prigusio njen glasan jecaj. Osjeca da su svaki pogled i svaka rijec koju Draga izgovori nadojeni bolesnom mrznjom i da Dragan, koji je sirov i uvijek polupijan samo ceka priliku da ostane sam sa njom u stanu i pokusa je obljubiti.

Vodom se tuga ne sapira, zakljuci nakon polusatnog tusiranja, naizmjenicno toplom i hladnom vodom. Iako ne sapira tugu ovakva vrsta tusiranja osvjezava. Donekle umirena pazljivo osusi kosu i nanese jedva primjetan sloj sminke na trepavice i usne.

– Jebem mu cunce, jeli ona izlazi li mi, cta koji kurac radi toliko u kupatilu!- zacu iz hodnika kako Draga namjerno glasno psuje i Draganov prigusen sapat.

– Evo ja sam gotova, izvolite.- rece izasavsi i ne pogledavsi u Dragu prode pred nje ka kuhinji.

– Clucaj ti, ja to vice nemogu durati!- viknu Draga za njom i prikova je vikom na mjestu.

Okrenuvsi se na peti navuce na lice zbinjen izraz i sasvim prijanim tonom upita:

– A sta to, sta sam opet ucinila?-

– Pitac cta ci ucinila? Ti to mene pitac? Dva cata se tucirac iako znac da mi izlazimo. Plus juce si u vec kuhinji tracala ca komcinicom, a ja cam ti lijepo rekla da necu da kontaktirac ca tim kurvama i tracarama. Ako ce to joc jednom ponovi letic!- siknu Draga naglo zalupi vrata kupatila za sobom.

Kao izduvan balon, bez truna snage odvuce se u kuhinju da pospremi nered koji su Zoranovici koji kao da se trude da tako bude, ostavljali iza sebe nakon objeda.

– Teta Stano, teta stano nasla sam onaj papiric sto si trazila zacvrkuta osmogodisnja Jelena onosno pokazavsi cedulju na kojoj je bio upisan Aleksandrin broj mobilnog telefona.

– Hvala sunce moje.- jedva izusti Stana i privuce djevojcicu na grudi.

– A mene neces zagiliti?- mazno upita sestogodisnja Bojana.

– Hocu sunce moje.- rece Stana i zagrli djevojcicu.

– Super, mama i tata idu u zivot, mi cemo se lijepo igrati.- prosaputa Jelena i oprezno proviri iz kuhinje ka hodniku strahujuci da je roditelji nebi culi.

Dirnu je do suza paznja ovih divnih djevojcica koje ni po cemu pa cak ni po izgledu ne lice na svoje roditelje. Zbog neplacenih racuna kod kuce radi kojih je i pristala na avanturu da u cetrdeset sestoj izigrava dadilju u nepoznatoj zemlji kod nepoznatih ljudi i ljubavi koje su joj poklonile Jelena i Bojana nije vec ranije pobjegla glavom bez obzira.

Draga i Dragan su ne pozdravivsi je izasli iz kuce, a djevojcice su cim su cule zakljucavanje vrata pojurile da sjednu pored nje i da je zagrle. Davno zaboravljene bajke o; Ivici i Marici, Pepeljuzi, Snezani i sedam patuljaka, Trnoruzici itd, isprica im po kozna koji put. Zaspale su skoro istovremeno svaka naslonjena na po jedno njeno rame. Njezno kao i svaka dobra majka odnese ih u krevet i kada se uvijerila da cvrsto spavaju pojuri ka telefonu.

Sve sto je zeljela reci, o spavanju na sofi u dnevnoj sobi u kojoj je prethodno Dragan pusio cigaretu za cigaretom, o Draginoj zlobi i zabrani da kontaktira sa bilo kojoj zenom koju sretne na hodniku ili ves kuhinji, o Draginoj ljubomori, i Draganovim povremenim lascivnim opaskama, stalo je u jedno recenicu:

– Dodjite molim Vas, imam problema.-

Sve ostalo je progutao jecaj.

Samo sto je skliznula na pod i slomljeno zajecla, vrata se otvorise i Draga bijesna kao ris ujuri u sobu.

– Telefonirala ci. Jecmo se dogovorile da nema telefoniranja ca ovog telefona, kupi cebi karticu.- prosikta Draga unijevsi se Stani u lice.

– Izvini, izvini kasno je da izlazim napolje.- produca Stana polako se uspravljajuci.

– A cinoc ti nije bilo kacno da izlazic i tracac sa onom malo kurvicom iz Lopara. Ca onom rocpijom cto po citav dan cita a ctan joj pun praline?- upita Draga zajedljivo i projuri pored nje.

– Izvini Stano, Draga je malo ljuta, ako presutis sve ce biti u redu.- prosaputa Dragan prolazeci pored nje.

– Cta capcec ca njom kurvin cine?! Miclic da ne znam da ce jebete kad cam ja u trecoj cmjeni !- vrisnu Draga i jurnu na Stanu. Sa obadvije sake je dohvati za kosu i povuce prema sebi.

Draganu jedva podje za rukom da ih razdvoji i furioznu Draga posadi u fotelju, tako sto je ona stao iza nje.

– Pucti, pucti me d aubijem kurvu !- vrisnu Draga a bijela pijena joj izbi na krajevima usana.

– Marc iz moje kuce droljo jedna !- vrisnu i otrgavsi se jurnu prema njoj.

Probudjene vikom Jelena i Bojana utrcase u sobu i vidjevsi majku kako jurisa na Stanu, teta Stanu koju su obadvije nesebicno zavoljele briznuse u plac.

– Djecu mi protiv mene okrecec, droljo jedna.- prosikta Draga i okrenuvsi se ka djevojcicama vrisnu:

– Marc u krevet, jebem vam mlijeko majcino !-

Uplaseno i zagrcnute placem djevojcice pobjegose, a Stana jurnu u kupatilo i zakljuca vrata za sobom.

Cula je kako Dragan sa nekim razgovara i pominje, male nesporazume izmedju nje i Drage, da bi nakon sto se culo spustanje slusalice cula Dragino dranje :

– Necec joj platit, nece joj dati ni franka, jeci li cuo. Ja cam gazda u ovoj kuci, ako mi se prohtije mogu itebe otjerati zajedno sa njom.-

Nije mogla razumjeti Draganov moleciv sapat, ali je it kako mogla razumjeti, da Draga pominje Luku i Dragana naziva kukavicom jer osjeca strahopostovanje pred tim pederom, kako ga je ona nazvala.

Groznicavo je iz korpe za praljav ves izdvajala svoj sitnice i slagala u torbu zajedno sa cistim vesom, jer se srecom njena torba i mali sifonjer sa njenim vesom i nalaze u kupatilu.

Duga zvonjava na vratima i Draganovo tiho “Sad tisina evo ih dolaze” ohrabrise je malo, te popravi razmrljanu sminku i obu cipele, spremna da cim otvori vrata pobjegne iz stana.

– Dobro vece i dobro dosli.- Zacu draganovo snishodljivo prenemaganje i Lukino resko:

– Gdje je Stana?!-

Jedva docekavsi da cuje ponovo glas covjeka kojeg jedva da je i upoznala, a ciji joj dolazak znaci vise nego kada bi vidjela cijelu svoju porodicu na okupu, otovri vrata kupatila i sa torbom u ruci hrupi pred njega.

– Evo me, vodi me odavde molim te.- zavapi molecivo.

– Prvo da prozborim rijec dvije sa domacinima.- rece Luka tiho i ne obracajuci paznju na Draganovo mrstenje stupi u dnevnu sobu. Za njim u stan udje Aleksandra i zagrlivsi Stanu a previdjevsi Draganovu na pozdrav pruzenu ruku prosaputa:

– Ne boj se i reci sve sto se dogadjalo.-

– Pa Dragane da cujem u cemu je problem.- rece Luka mrko se osmjehnuvsi ka Dragi koja je iz svog ugla slala ubitacne poglede cas prema njemu cas prema Stani.

– Ma nista, eto ona hoce da ode, mi je ne tjeramo…-

– Dosta!- dreknu Luka.

– Luka nemoj tako, pusti da ja…- zapoce Aleksandra diplomatski ljubazno.

– Ma zaboravi, oni razumiju samo jedan jezik, jezik sile.- procijedi Luka i gipko ustavsi iz fotelje u koju je bio sjeo iako ga niko nije ponudio, stavi ruku na Draganovo rame.

– Isplati zenu pa da idemo.- rece tiho ali zapovjednicki.

– Nece joj nicta platiti. Dok cam ja ziva necu dozvoliti da joj plati.- prosikta Draga isturivsi prkosno donju vilicu.

– O hocete, hocete platiti itekako, jos ce te je moliti da uzme novac.- rece Aleksandra izvukavsi mobilni telefon iz tasne i poce birati broj.

– Cekaj, cekajte gospodjo Aleksadra, platit cu, platit cu samo nemam novac kod sebe, evo odoh kod komsije odmah dolazim! – zabrza Dragan i izjuri iz sobe.

– Kukavica, majku mu jebem celjacku!- opsova Draga i zajeca. Aleksandra zagrli Stanu i povede napolje dok Luka rekavsi jedno ironicno “laku noc gospodjo” krenu polako za njima. Skoro da se sudarise sa Draganom u hodniku koji tutnuvsi novac, ne u Stanine nego u Aleksandrine ruke promuca:

– Izvini Luka, znas kako je… jebi ga…

– Dobro je.- promrmlja Luka i ne pogledavsi ga vise gurnu Aleksandru i Stanu ka izlazu iz zgrade.

– Prvim autobusom idem kuci.- prostenja Stana izasavsi iz zgrade.

– A ne, ides sa nama u brda, istina morat ces spavati u dnevnoj sobi na sofi, ali bit ce ti lijepo. Da znas kako je lijepo spavati pored vatre koja pucketa u kaminu dok napolju pada snijeg.- rece Aleksandra.

– Hvala ti najljepsa, i neka ti ne uvrijedi, ali spavanja na sofi mi je dosta za citav zivot. Odoh u moje izbjeglistvo.- smrcnu Stana i obori pogled.

Luka i Aleksandra se pogledase i nijemo klimnuvsi glavama povedose je prema automobilu.

Ovo je samo jedna od mnogih tuznih prica o zenama koje njihovi sunaradnici dovode na zapad, da bi se prema njima ponasali kao robovlasnici.

Prica je istinita, ali su imena promjenjena.