Na današnji dan, 26. aprila 1910. godine, rodio se znameniti književnik Mehmed Meša Selimović.
To je živi Vuk, čelovođa (reč je njegova) svega što smo danas i što smo mogli biti do danas. Udaljili smo se od Vukova jezika, i on nam više nije ni uzor ni mera, niti može da bude: sto godina je prošlo od njegove smrti (1864), a sto pedeset od prvog izdanja njegovog Rječnika (1818). Posle Vuka nije, doduše, učinjeno sve što bi dužini toga perioda odgovaralo. (Propušteno je da se smelije uključi u naš savremeni jezik sve što je vitalno u literaturi pre Vuka, svi oni pogubljeni i zatureni valeri, koji bi mogli postati nova mogućnost u sklopu današnjeg jezika; kao što nismo, u drugom smislu, u našu ne naročito dugu ni bogatu kulturnu tradiciju uveli protivnike Vukove, čija shvatanja ne nose više pečat nazadnosti; nismo potpuno savladali upornu konkretnost kao ni anahroničnu folklornost jezika, i ponekad ih još i utvrđujemo kolokvijalnim regionalizmom; nismo stvorili ni potpuni rečnik savremenog književnog jezika; nismo sasvim sigurni ni šta treba da bude suština tog našeg današnjeg jezika.)
Meša Selimović, Za i protiv Vuka, 1967
Izvor: Muzej Vuka i Dositeja








