Raskršće i Nina u Beogradu

U ponedeljak, 25. januara, u Centralnom Domu Vojske Srbije održala je promocija knjige pesama, pod nazivom Raskršće, mlade Nine Marković, Beograđanka koja živi i radi u Australiji.
Pred brojnim posetiocima, uvodnu reč je dao Gordan Radomirović, izdavač Biblioteke „Iskre“ i „SiGRa star“ iz Beograda, a zatim je autor, Nina Marković, predstavila svoju prvu zbirku pesama.
Pesame su napisane na srpskom, engleskom, italijanskom i nemačkom jeziku, i podeljenje su na četiri oblasti: detinjstvo, pitanja odrastanja, političke i istorijke pesme i italijanske ljubavne kancone i druge balade.
Recenziju je uradio srpski pesnik Radomir Mićunović.
Jedna od najvećih inspiracija Nine Marković za ovu zbirku bili su različiti periodi njenog života, pre svega odrastanje u Srbiji, potom odlazak u daleku Australiju, kod oca u Pert, usred bombardovanja tadašnje Jugoslavije…Potom život u inostranstvu i prva iskustva u tuđini.
Povod za knjigu je i ljubav u raznim fazama i oblicima. Mitologija, priroda, politika i istorija, kao i veliko rodoljublje i patriotizam kojim odišu mnoge njene pesme.
– Nina Marković je mlad pesnik po godinama, ali već je prilično „star“ po dužini pisanja stihova, jer je stihove pisala od najranijeg detinjstva, rekla je na promociji Olga Božarić, lektor i profesor književnosti i nastavila:
– Svoja detinja razmišljanja i snove, kao i rano sazrela osećanja je „stihom okovala“ kako bi to rekla rekla njena omiljena pesnikinja Desanka Maksimović. Pisala je o svojim snovima, kanarincu Žućku, svom malom psiću, prvim simpatijama i pubertetskom buntovništvu u školi kada se kontrolni skrivaju od roditelja. Ona piše i o surovosti i užasu rata koji je zahvatio naše prostore u vreme kada je trebalo da ima tek bezbrižno detinjstvo, a videla je njegovu besmislenu suštinu.
„Pitanja odrastanja“ su venac stihova koji su prava oda njenoj osećajnosti, ali i nota koja označava krešendo u sazrevanju pesničkog izraza, koji sa tom zrelošću postaje uobličeniji, stameniji, a način pevanja prepoznatljiv.

Glas prožet ljubavlju
– Srpska Australijanka koja se, pored lirizma, diči i patriotizmom, što je sve ređi slučaj među našim sunarodnicima u matičnoj sredini, a kamo li u dalekom svetu, otišla je korak dalje od prvobitne želje da lepim rečima podmiri čitalačku radoznalost i pažnju. Utolila je žeđ publike za iskrenošću u vremenima obmana i laži svetskih razmera. A da joj bi se glas, prožet ljubavlju, što dalje i bolje čuo, i razumeo, njen pesnički prvenac je progovorio na četiri jezika.
Dama čista srca, bistra uma, visokog obrazovanja i plemenitih pobuda, pobrala je plodove svoga duha i ponudila ih čitaocima, rekao je pesnik Radomir Mićunović, jedan od recenzenata.

Kancone i balade – Nina Marković
Istini u oči

Ne mogu više da podnesem
Sve laži, prevare i gorke reči.
U svakoj knjizi koju otvorim
Srbija na vratima pakla kleči.

Nismo mi sveci, daleko smo od Boga.
S’ crkvenim se učenjem kosimo.
Greh nasilja brata na brata
Sa sobom u grob odnosimo.

Al’ nije tačno da sve što bruji
I oliči se anti srpskom slavom
Potiče sa izvora istine i časti.
Kontrolisana je imperijalističkom glavom ?

I zašto ne priznamo samima sebi
Da nismo čisti niti smerni.
Da smo puni zavisti, materijalizma i nepoštenja
Koji nadvlađuju svaki običaj drevni.

Oko za oko, zub za zub
Ideologija je naših vladara.
A svatovi bedni još parice kupe
Nastavlja se muzika i pesma stara.

Al’ samo oni još mogu
Da izađu iz tog vilinjskog kruga.
Da prepoznaju prave ideale
I vaskrsnu ‘demos’ sa Juga.

Dok ovo pišem, bude mi lakše
Jer znam da se Srbija nikad ne predaje !
Al’ duhovno siromaštvo nagrizaće joj dušu
Dok se svako od nas ne pokaje.

To sam ja…
Rodjena sam u Beogradu 20-og jula 1983 godine, do svoje 15-te godine živela sam u Beogradu, prošla kroz tmurne devedesete kao što neke od mojih pesama govore („Frajer na casu“), to su bile godine protkane nemastinom, potpunim preokretom sistema vrednosti u nasem drustvu…
U detinjstvu sam učestvovala, često, na pesničkim takmičenjima, kao i onim recitatorskim, i osvajala nagrade. Neke od pesama kao što su „Sanjam“ i „Nene“ su objavljivane u Večernjim Novostima, u rubrikama dečijeg stvaralastva.
U tom periodu, kao pripadnik crkvenog hora u crkvi Sv. Save na Vračaru, često sam putovala u Grčku koja mi je bila, i ostala, izuzetna inspiracija za moje pesme.
Za vreme bombardovanja Jugoslavije u 1999-og godini, u aprilu sam otišla u Australiju, kako je to je sudbina htela. Tamo sam završila ostatak srednje skole, osnovne studije iz političkih nauka, italijanskog i nemačkog jezika, a potom i dve magistrature (iz međunarodnih odnosa i diplomatije).
To me nije potpuno zadovoljilo, pa sam upisala Doktorat na temu „Spoljna politika Evropske Unije prema Republici Srbiji“ i trenutno sam usred istraživanja. Pored stručnog obrazovanja, pesništvo je bio moj hobi, ali često i instrument duhovnog izrazavanja kroz koje sam predstavljala svoj dozivljaj sveta oko sebe.
Pesme pišem od svoje 9-te godine, ali prvi period života u Australiji je postao obojen i sve više prožet dubokim osećajem rodoljublja, patriotizma ali i kritike nekih stvari u mojoj maticnoj zemlji, kao što to pesma ‘Istini u Oci’ najbolje pokazuje.
Knjigu, koja je posvećena ‘srpskom i australijskom narodu, mojim voljenima i svim ljudima otvorenog srca’ sam sa uživanjem izdala, i želim da posluži kao inspiracija svim mladim pesnicima i pesnikinjama i ostalim umetnicima, ali i kao jedan mali dokaz da su granice duha i mogućnosti kreativnog stvaralaštva samo one koje se trebaju prevazici u našim glavama i telima.