MORAMO POŠTOVATI JEDNI DRUGE

MLADEN SELAK IZ čIKAGA, DOBITNIK MEDALJE „čOVEKOLJUBLJE“

MORAMO POŠTOVATI JEDNI DRUGE

• Dugogodišnji pronalazač i uspešni biznismen osnovao porodičnu fondaciju iz koje se sredstva namenjuju za najbolje pronalaske • Nisam odustao od ideje za osnivanje naučno-istraživačkog centra u mojoj otadžbini jer nas samo nauka može spasti i uvesti u razvijeni svet, kaže Selak za „Vesti“ Svaki čovek je velika vrednost koju moramo negovati i o njoj brinuti x Za uspeh neophodan rad, poštenje i poštovanje Počinjem da verujem da se veze između matice i otadžbine menjaju nabolje

Mladen Selak, biznismen i pronalazač iz čikaga, zanimljiv je sagovornik zbog svog poslovnog uspeha, životnog iskustva i planova koje želi da ostvari, a ovih dana je opsednut novinarskim pitanjima i zasut čestitkama povodom dodele medalje „čovekoljublje“, koju mu je Vlada Srbije dodelila kao veliko priznanje za dugogodišnji rad u zalaganju za ostvarivanju tolerancije, pomirenja i razumevanja među ljudima. Već smo pisali o velikoj tragediji njegove porodice, koja je nastradala u Jasenovcu, i o njegovom teškom putu školovanja, napuštanja otadžbine i konačno velikog uspeha u zemlji u kojoj je ostvario skoro sve svoje snove.
Izuzetno otvoren i emotivan, Mladen Selak ni sada ne skriva uzbuđenje zbog priznanja koje mu je dodeljeno, verujući da će i drugi poslušati savet i umesto svađe izabrati konstruktivan dijalog, a umesto ispravljanja grešaka iz prošlosti odlučiti se za građenje izvesne i kvalitetne budućnosti.

Želja za znanjem

– Nisam pre više od pola veka moju zemlju napustio zato što sam je mrzeo, ja sam je napustio jer mi je bila neophodna sloboda savesti, sloboda akcije. Znao sam da svojim rukama mogu da u Americi uradim više i bolje, i za svoju porodicu, ali i za svoju zemlju. često mladima govorim o tom mom teškom putu, o tome da sam počeo da radim sa devet godina, da sam bio skoro bez ikakvih mogućnosti. Ali, školovanje i želja za znanjem doveli su me tu gde sam sada.

– Ovo je za mene više od priznanja i zaista sam prijatno iznenađen. Moje srce je, posle svih rana, zaceljeno i ozdravilo. Zato i želim da kažem ljudima da je svaki čovek velika vrednost koju moramo negovati i o kojoj moramo brinuti. Meni je drago da mogu da poslužim kao primer čoveka koji odgovorno može reći da bez praštanja, bez saradnje i poštovanja nećemo izaći iz blata u kome smo se zadesili. čovekoljublje je široka reč, u nju staje mnogo humanosti i još više ljubavi, pa mi je drago da su drugi uspeli da procene u šta sam uložio svoj život, šta su moji nazori i kakvim očima vidim svet. Neću prestati da govorim ljudima da moraju vredno raditi, ali oslonjeni jedni na druge, zajedno, snažniji. Nažalost, nismo baš skloni tom zajedništvu i to je bol moje duše. Prokleta mržnja je još uvek prisutna i često razara. A ja ću se i dalje truditi da pokažem ljudima da živim ono što govorim. Da volim svakog čoveka, bez obzira na veru, naciju… Amerika me je naučila mnogim stvarima, ovde je nebrojeno nacionalnosti, ali su pred zakonom sve iste. I taj model je prava lepota, zato ovaj sistem i opstaje. Nema nacionalne netrpeljivosti, nema verske netrpeljivosti… Zato bih bio veoma srećan kada bih svojim primerom i iskustvom iz ove zemlje pomogao svojoj otadžbini.

Vera u demokratiju

Otvoreno je razgovarao i sa predsednikom Srbije Borisom Tadićem prilikom njegove nedavne posete čikagu. Veruje u mogućnost demokratskih procesa u Srbiji.
– Nadam se da će taj mladi čovek iskoristiti ponovnu istorijsku šansu da našu otadžbinu okrene prema progresu, umesto regresu. Progresu u svakom smislu, uz davanje pravog pravca kretanja i uverenja ljudima da će im kroz taj progres biti bolje. Ono što sam čuo od predsednika Tadića dovoljno me je uverilo u njegove kvalitete i spremnost da se za dobro Srbije izbori. Nadam se da ću ga ponovo videti 8. oktobra, na proslavi 150-godišnjice rođenja Mihaila Pupina u Idvoru i da ćemo tada malo više razgovarati. Uopšte, značajnu podršku dajem i uvek ću davati mladim, obrazovanim i sposobnim ljudima.

Počinje da veruje da se sada veze između matice i dijaspore menjaju nabolje, ne samo zbog prepoznavanja naših kvalitetnih sugrađana u inostranstvu i dodeljivanja nagrada, već pre svega zbog potrebe da zemlju obnovimo zajedno, vratimo je osnovnim vrednostima i otvorimo joj vrata budućnosti.
– Verujem da će nacionalne organizacije takođe početi da sarađuju, da će se stvoriti nova energija i u saradnji s Ministarstvom za dijasporu doći do kvalitetnih programa i rešenja koja mogu pomoći razvoj Srbije. Neophodno je da se u te aktivnosti uključe naši mladi, obrazovani ljudi, oni koji su sticali iskustva u inostranstvu i koji ih praktično mogu primeniti na mnogim projektima. Zato se ja i bavim mladim pronalazačima, jer bez nauke nema progresa. I slogan u mojoj kompaniji „Astro mašine“ je „progres kroz tehnologiju“, a mladi naučnici i pronalazači moraju dobiti šansu za realizovanje zanimljivih ideja. Osnovao sam porodičnu fondaciju „Mladen Selak“, koja je prošle godine prvi put dodelila nagrade najboljim pronalazačima u Srbiji, u saradnji s Udruženjem pronalazača. Godišnje u taj fond ulažem 30.000 dolara, a fond za nagrade je 10.000 dolara – prva nagrada je 3.000, dve druge su po 2.000 i tri treće po 1.000 dolara. Veoma se radujem ovogodišnjoj dodeli nagrada, biće održana u septembru.

Mladen Selak sa medaljom

Tada mi ni putovanje ne pada teško, jer znam da će se mladi, pametni ljudi uveriti da neko brine o njima i njihovim idejama. čovek koji ceni nauku koristan je i sebi, ali i društvu. Zato sam fondaciju i formirao. Voleo bih da im govorim o tri stvari, a to su rad, poštovanje i poštenje, i da im objasnim da su sve tri neophodne za uspeh. Mi smo deo svetske porodice, nismo mi okresano drvo koje se nalazi nigde i oko koga je ništa. Ja negujem našu tradiciju i poreklo, moja unuka piše i čita ćirilicu, mi to negujemo u kući. I to jeste naš koren i večiti oslonac. Ali, mi ne možemo mimo sveta, to nam konačno mora biti jasno.
Selakova uspešna kompanija „Astro mašine“, koja ima 50 zaposlenih, upravo ovih dana je dobila značajne poslove za jednu francusku kompaniju.

Reč je o mašini koja će na koverte kompjuterski lepiti marke, sa svim podacima (datum, vreme i mesto). Softver je napravila firma iz Francuske, a mehanički pronalazak pripada kompaniji Mladena Selaka. I dalje ne odustaje od svoje ideje da u Srbiji otvori savremeni naučno-istraživački centar koji bi postao značajno mesto za okupljanje naučnika iz celog sveta.
– Nikada od toga neću odustati, ideja se i dalje razvija, sada pregovaram sa predstavnicima Evropskog centra za razvoj i obnovu pri Ujedinjenim nacijama. Ako sve bude išlo kako treba, siguran sam da će centar za razvoj naučne misli zaživeti u Beogradu pre nego što mnogi mogu da zamisle.