Kako su Srbi otišli na Mesec?!

Američki lunarni kosmički brod je lansiran 16. jula 1969. godine, kada su Nil Armstrong, Edvin Oldrin i Majkl Kolins pet dana kasnije sleteli na Mesečevu površinu. Tada je Arstrong prvi zakoračio na Mesec.

U ovom svemirskom programu i petoj misiji "Apolo" direktno su bili uključeni i Srbi: Milojko Majk Vučelić, Slavoljub Sem Vujić, Milisav Šurbatović, Danilo Bojić, Dragiša Giš Jovanović, Petar Gajić, Veljko Gašić i David Vujić. Dr Slavoljub Vujić je bio producent i kordinator projekta "Apolo 11".

Milisav Šurbatović je bio šef inženjerijske ekipe, a Danilo Bojić kreator šatla "Orao" za šetnju po Mesecu.

Dragiša Jovanović je bio inženjer, kao i Petar Gajić. Veljko Gašić je bio savetnik, ali istovremeno i dizajner američkih bombardera "T-38 trainer", "F-5 fighter" i "B-2". David Vujić je zastupao NASA i bio zadužen za odnose sa medijima i javnošću. Ova srpska ekipa radila je i na programu "Apolo 13".

„Dakle gospodo, da li je stvarno bilo leta na Mesec?"

„Naravno, kako ne bi bilo, kada su Srbi učestvovali u tome!"

Ovim odgovorom završen je moj neočekivano srdačan susret, 2009. godine u Beogradu, sa dvojicom srpskih inženjera-konstruktora, koji su dali presudan doprinos američkoj svemirskoj misiji "Apolo", posebno letu "Apola 11", odnosno spuštanju prve ljudske posade na Mesec.

Milojko Majk Vučelić (79) i Slavoljub Sem Vujić (75) posle više od 30 godina tada su ponovo posetili Srbiju i održali predavanje na Beogradskom univerzitetu o svom "letu" na Mesec.

Gospoda Vujić i Vučelić došli su da bi mladim naučnicima u svojoj otadžbini preneli svoje znanje i, možda još važnije, svoj fantastičan naučnički entuzijazam, vedrinu i zaraznu želju da se ide napred, dalje, više… Dočekao sam ih i bio im domaćin 2009. godine u Beogradu.

I prvo što su uglas rekli kada su stigli u prestonicu bilo je: "Kako smo mi lep narod!"

Doktor tehničkih nauka Slavoljub Vujić, koji je sebe zvao "Lala iz Banata", rođen je blizu mesta Jaša Tomić, gde se i školovao. Gimnaziju u Vršcu nije završio, jer je sa porodicom emigrirao u Ameriku. Tamo je radio u svim najznačajnijim programima Ministarstva odbrane, zatim i NASA-u, a paralelno sa radom stekao je čak šest univerzitetskih diploma i doktorsku titulu. Živeo je u Kaliforniji sa suprugom Verom i troje odrasle dece. Bio je član i veliki dobrotvor Srpske narodne odbrane.

Milojko Vučelić rođen je u Garešnici u današnoj Hrvatskoj (zbog čega ga Hrvati često svojataju), u porodici doseljenoj u 18. veku iz Kolašina. Srednju školu završio je u Bjelovaru i diplomirao na Mašinskom fakultetu u Zagrebu, a u Vršcu je pohađao pilotsku akademiju. Rano je otišao u Nemačku, radio u "Mercedesu", zatim odatle u Ameriku, gde je nastavio karijeru u "Fordu", "Cesni", "Boingu" i postao jedan od direktora programa NASA.

Živeo je u Ohaju, imao je suprugu Inge, sinove Nikolu i Aleksandra i petoro unučadi. Oba stručnjaka dobila su velika priznanja za svoj rad, a Vučelić i najviše američko civilno priznanje – Predsedničku medalju slobode SAD, jer je rukovodio spasavanjem američkih astronauta posle teške havarije na misiji "Apolo 13" tokom 1970. godine.

Tada je u NASA centrali u Hjustonu i nastala čuvena rečenica, koja je postala deo istorije, a koju u panici i beznađu izgovaraju preplašeni kosmonauti: "Houston, we have a problem! (Hjuston, imamo problem).

Posle uspešnog sletanja ljudske posade na Mesec, njih osmorica, društvo "ćelavih orlova", kako su se duhovito nazvali, napravili su malo slavlje u Kaliforniji i uspešno nastavili svoje sjajne karijere. Kako je moguće da za takve ljude u Srbiji nismo znali?

Odgovor, na primer, može biti životni put inženjera i fabrikanta Petra Gajića, koji je bio i vlasnik velike kompanije Alva Radio u Los Anđelesu.

Pre emigriranja u Ameriku bio je Petar Gajić oficir kraljevske vojske, sin čuvenog predratnog generala Joakima Gajića, i uvek veliki dobrotvor Srpske pravoslavne crkve i dinastije Karađorđevića. Iako je Josip Broz primio američkog astronauta Frenka Bormana, jer je Tito imao program leta u svemir, koji ga je lično informisao o tome da značajan deo "Apolo" tima čine i "Jugosloveni", o tome se ćutalo.

Možda i zato što Milojko Vučelić, u kasnijem direktnom razgovoru sa Titom, na njegov poziv, nije hteo da podr`i suludu i skupu ideju razvijanja svemirskog programa tadašnje SFRJ, nego je inicirao posredovanje između tadašnjih supersila SAD i SSSR u njihovom potonjem zajedničkom programu "Apolo-Sojuz".

Danas je od osmorice graditelja "Apola 11" živ i veoma aktivan kao srpski patriota David Vujić. Rođen je u Midlandu 1935. godine. Odrastao je sa sestrom Ljubicom u porodici oca Mitra i majke Milke (Todorović), koji su se uselili u SAD iz Okučana i Gline pre Prvog svetskog rata. Diplomirao je na poslovnoj administraciji na Univerzitetu Južna Kalifornija i magistrirao biznis i tehničke nauke na Karitosu, Državnom univerzitetu Kalifornije. Aktivan u oblasti vojne avijacije, kosmičkih letova, sistema transporta, energije, razvoja tehnologije, unapređenja biznisa, marketinga i političkog lobiranja.

Bio je inženjer, mason, srpski lobista i zvanični portparol NASA i programa "Apolo 11" u SAD. Radio je Vujić u vojnoj vazduhoplovnoj industriji na razvoju letilica B-1, F-14 i F 11a, na svemirskom programu "Apolo 11" kao producent i koordinator projekta.

Bio je direktor programa "Klarendon internacional" za razvoj saobraćajne tehnologije i programa "Aviation Maintenance" za realizaciju avionskog transportnog sistema.

Potpredsednik Instituta za strateške tehnologije SAD, menadžer u kompanijama "Rokvel international" i "Marsel Daso". Radio je za američku vladu kao predstavnik firma "Panama".

Angažovan je kao direktor programa odbrane i naoružanja američkog Kongresa i kao predsedavajući Komiteta za vojne programe u Pentagonu. Potpredsednik kompanije za razvoj kanadskog vazduhoplovstva i vazdušnog saobraćaja.

Bio je član Saveta za Afriku u Privrednoj komori SAD. Vlasnik je konstruktorske firme "Dasaund". Saradnik Karterove, Bušove i Trampove administracije. Potpredsednik je Udruženja veterana američke administracije.

Povodom pola veka od srpskog osvajanja Meseca u Beogradu je u Matici iseljenika Srbije i Srba u regionu biti održana prigodna svečanost.

Original Article