čEMU STREMI AMERIKA

Pitanja rata i mira, naoružavanja i razoružavanja, ekonomske ravnopravnosti, razvoja nauke, tehnike i tehnologije, zaštite prirode i budućnosti ljudskog roda, ponovo su otvorena američkim ponašanjem na svetskoj sceni, i ruskim „njet“, propraćenim lansiranjem novih raketa srednjeg i dalekog dometa. Bombardovanje Srbije 1999. godine, Irak, palestinsko-izraelski sukob, severnokorejski i iranski nuklearni programi, latinoamerički levičarski zaokret, kontroverze oko statusa Kosova, Pridnjestrovlje i fenomen probuđenog separatizma u mnogim krajevima sveta, porast terorizma, stavili su na sto ključno pitanje: čemu stremi Amerika, supersila od čije volje i interesa zavise sadašnjost i budućnost naše planete.
I pored reafirmacije ruskog političkog faktora, i kineskog privrednog čuda, američki pauk i dalje bdi nad raširenom obaveštajnom i medijskom mrežom, rasporedivši hiljade vojnika u 110 baza na svim kontinentima. Pod njegovim su nadzorom i komandom snage NATO-a, a uspostavio je i ekonomsko-politički protektorat nad Evropom, Mediteranom i Bliskim istokom, nad jugoistočnom Azijom i dobrim delom Južne Amerike.
„Američki način života“, kultura američkog filma, televizije, muzike, sporta, oličenog naročito u NBA ligi, brze hrane, koka-kole, organizacije i upravljanja proizvodnjom, trgovanja, reklamiranja, mode gde prednjači blue jeans, informatike (PC) – osvaja svet lakoćom, jer je praktičan, dopadljiv i površan. Engleske reči iz američkog žargona uvlače se u francuski, nemački, ruski, srpski (knonj honj, cool, tender, look, image, casting, make up, design, dream team, out, in…). Američki pojmovi kompjuterske tehnike su postali postaju univerzalni. Amerikanizacija svakodnevnog života izražava se i pomodnim prezirom prema prošlosti, odbacivanjem istorijskih činjenica i nacionalnih tradicija. Sve to, u ime tzv. mondijalizacije, veštačkog spajanja svih kultura u planetarno tržište za plasman produkata multinacionalnih korporacija, ili neograničenog prostora za biznis. Svet postaje supermarket, novi oblik imperijalizma, i često se završava uniformom, monotonom i siromašnom svakodnevicom, sivilom života kakvo je predviđao DŽordž Orvel. Jedino što se „Veliki brat“ preselio iz Kremlja u Holivud.
Mnogi ugledni stručnjaci, sociolozi i diplomate sumnjaju da je američki hegemonizam otišao suviše daleko, čak i da je kasno da Liliputanci zavežu Gulivera i nateraju ga da čuje glas slabijih i siromašnijih, i to u ime ime onih istih vrednosti kojima se džin hvališe u javnosti, a podsmeva u tajnosti, a to su ljudske slobode i prava, demokratija, međunarodna ravnopravnost i saradnja.
Kuda ide čovečanstvo predvođeno Amerikom? Šta će se dogoditi sa planetom, koja se raspinje između različitih političkih i ekonomskih interesa, pred kojom je perspektiva sjajnog tehnološkog napretka, ali i sve opasnije ugrožavanje prirode?
Nekada pitomi industrijski div, pobornik pravde i fer-pleja, uzorna zemlja demokratije i moralnih načela, preuzela je ulogu često nepravednog, sebičnog nasilnika koji sve više proigrava svoj međunarodni ugled, pa se sve češće postavlja pitanje, kako i zbog čega. Od Drugog svetskog rata administracija u Vašingtonu je nastojala da proširi i učvrsti svoju dominaciju, odnosno dominaciju krupnog kapitala, pod maskom zaštite slobodnog sveta. U tome je nisu omeli ni hladni rat, ni pretnja globalnom nuklearnom katastrofom. Posle razbijanja Sovjetskog Saveza i bloka zemalja tzv. realnog socijalizma, gotovo da nema tačke na Planeti koja nije pod prismotrom američke politike, spremne da svugde zavađa i miri, da sudi i presuđuje, da uspostavlja vlasti po svom izboru i u skladu sa svojim namerama. Teško je poverovati da u američkoj vladajućoj misli nisu utisnuti tragovi istorijskog iskustva, a ono uverava da su sve hegemonističke, imperijalne težnje u prošlosti bile osuđene na propast i kaznu, da su sva agresivna carstva poražena slobodarskom i humanističkom svesti. čini se da je i neoimperijalizam Vašingtona ne samo anahrona i opasna, nego i samoubilačka strategija.