čEMU STREMI AMERIKA (8)

U najbogatijoj zemlji sveta, čak 90 odsto industrijskih kapaciteta je prilagođeno vojnim potrebama, o čemu govore i brojni zvanični podaci. Oko 20.000 navodnih civilnih kompanija je, još pre četrdeset godina, potpomognuto iz Pentagona. U izveštaju, pripremljenom za Senat, pominje se brojka od oko 100.000 preduzeća koja sarađuju u realizaciji proizvodnih planova za američku armiju, čija se dobit kreće između 50 i 100 odsto od uloženog kapitala. Dve trećine naučnog potencijala uključeno je u programe konstruisanja „nevidljivih“ letelica, specijalnih sistema za precizno navođenje projektila i mnogo drugih, sve ubitačnijih oružja. Samo u poslednjoj deceniji dvadesetog veka čak dve hiljade milijardi poreskih dolara otišlo u ruke proizvođača mašinerija za uništavanje. Ova suma bila bi dovoljna da se reše svi problemi čovečanstva, a zemaljska kugla pretvori u „biblijski raj“.

Istoričar Vilijam Blam naveo je da su SAD posle Drugog svetskog rata bombardovale 23 države i objavio njihov spisak. Među njima su Koreja, Kina, Gvatemala, Indonezija, Kuba, Kongo, Peru, Laos, Vijetnam, Salvador, Nikaragva, Granada, Libija, Panama, Irak, Bosna i Hercegovina, Sudan, Avganistan, Jugoslavija. Zvanično, Amerika se zalaže za smanjenje naoružanja, ali nije tajna ni da u isto vreme dotura oružje i vojnu opremu eksponentima svojih interesa preko obaveštajne službe i Stejt departmenta. Ratni biznis se sprovodi ne preko vojnog, već preko drugih, naizgled bezazlenih resora u svojoj vladi, kao što je Ministarstvo za tehnologiju.

Podela na taj, „korisni“ i „štetni“ terorizam, osvetiće se u budućnosti upravo Americi, tvrde analitičari i američke ustanove. Tako je Federalna savetodavna komisija, na čijem su čelu bili bivši senatori Geri Hart i Voren B. Radmen, još u septembru 1999. upozorila vladu i oružane snage da će „američki građani verovatno umirati u svojoj zemlji, i to u velikom broju“. Bilo je to dve godine pre napada na kule-bliznakinje u NJujorku. Analitičar Stiven Li Mejers piše u „NJujork postu“ da bi najozbiljniju pretnju bezbednosti Amerike mogli da predstavljaju „nenajavljeni napadi na američke gradove terorističkih grupa koje će povesti bakteriološki rat“. Komisija upozorava i na dobro isplanirane sajber-napade na sisteme za kontrolu vazdušnog saobraćaja na istočnoj obali SAD, u trenutku kad oko 200 komercijalnih letelica bude pokušavalo da sleti pri jutarnjoj kiši i magli. Uloga svetskog policajca intenziviraće ogorčenje, pa će građani SAD sve češće biti mete terorističkih akcija u raznim zemljama.

Evropa ogledno polje

U tzv. Klintonovoj ratnoj doktrini je „dozvoljeno“ i da se tuđa teritorija koristi kao teren za isprobavanje oružja. Napadajući gradove i sela u Srbiji, avioni NATO-a su izbacili hiljade zabranjenih kasetnih bombi sa naknadnim rasprskavajućim dejstvom. Da je zavojevač spreman i na namerno sejanje radioaktivne municije utvrđeno je nakon obaranja američkog aviona A 10 10 A, nazvanog „bradavičasta svinja“, na području Prištinskog korpusa. Američka avijacija je u Zalivskom ratu sručila više od 300 tona municije kalibra 30 milimetara sa osiromašenim uranijumom, upravo iz tog tipa aviona. Istom vrstom municije su zasuti i Kosovo i jug Srbije. Pogubno radioaktivno zračenje uranijuma 238 traje četiri i po milijarde godina.

Komentator čarls Krojthemer piše u „Tajmu“ da je američki predsednik Klinton, da bi opravdao bombardovanje Srbije radi Kosova, na bezbroj načina varirao moralni princip, da se SAD moraju suprotstaviti „etničkom čišćenju i masakru civila“. Međutim, albanski separatisti su sproveli nad Srbima jedno od najmasovnijih etničkih čišćenja u dvadesetom veku, a Hrvati nekoliko godina ranije, u avgustu 1995. proterali 150.000 Srba. „Istražitelji Haškog tribunala su zaključili da je ova kampanja sprovedena na krajnje surov, ubilački način i bez poštovanja civila. Iz Amerike, međutim, ni opomene, a kamoli sankcija. Klinton je čak priznao da je ohrabrivao svoje ljude u Bosni i Hrvatskoj da uzvrate Srbima i tako ubrzaju kraj rata. Eto zašto su moralni principi nepodesni kao uzor u praktičnoj politici! Vode ili ka naivnoj delatnosti ili ka hipokriziji divlje, slepe sile“, zaključuje Krojthemer.