Beograđanin proglašen za policajca meseca, ali u Americi

I u rodnoj Srbiji je radio ovaj posao jer je oduvek želeo da pomaže
onima kojima je pomoć potrebna. Da svoj posao obavlja sa velikim žarom i
predanošću, primetili su i drugi zbog čega je pre nekoliko dana
proglašen za oficira meseca i primio je nagradu koju dodeljuje Policija
Šarlota. Američka televizija Foks emitovala je reportažu o
njemu, nakon dobijanja nagrade za izuzetan rad i doprinos suzbijanju
kriminala u Šarlotu.

U njegovom poslu, kako kaže, ima puno akcije i opasnosti, scena kao
na filmovima, droge, oružja, teških krivičnih dela, ali ne i straha.

– O strahu ne razmišljam. Mi smo rođeni na brdovitom Balkanu.
Najlepša je stvar kada radite to što volite i kada su vam svi resursi
dostupni. Poželim često da imam neke od svojih bivših kolega kraj sebe. E, to bi bilo 130 hapšenja za 14 dana – kaže za „Telegraf“ Mosić.

Bivši pripadnik naše Žandarmerije napustio je Srbiju pre šest godina i
otišao u Ameriku gde radi kao policajac u najvećem gradu Severne
Karoline. Prema njegovim rečima, nije mu bilo teško da nađe posao. Prvo
je radio u privatnom obezbeđenju u visokorangiranoj školi na Menhetnu.
Posle toga u vojnoj mornarici, pa u njujorškoj policiji, a poslednjih
godina je u Šarlotu. Verom u sebe i radom, Aleks, kako ga tamo zovu,
stigao je tu gde je sada…

Za 14 dana imao je čak 13 hapšenja, i to nimalo naivnih.

Kaže da mu je teže da radi u Americi nego u Srbiji, jer više ljudi
znači i više posla. Tamo su svi sumnjivi, jer se ni bogati ne ističu po
garderobi, a ima svega, svih rasa i nacija. Bez obzira na to, tamo mu,
kako kaže, više prija da radi svoj posao.

– Ovde se rad i trud izuzetno ceni i postuje, nebitno je koje ste
nacionalnosti i veroispovesti. Amerika je uređena zemlja sa kulturnim
ljudima koji poštuju razlike – dodaje šarlotski „najpolicajac“.

O povratku ne razmišlja

Oficir Mosić ne razmišlja o tome da se vrati u Srbiju. Ima dvojicu sinova, i jedan i drugi znaju srpski.

– U Srbiji sam živeo kao podstanar, a ovde sam kupio kuću za dve
godine. Sa mnom su moji najbliži i ovde ćemo i ostati. Želim da moje
deca sutra imaju mogućnost da budu i rade šta žele.

U Beograd planira da dolazi u posetu roditeljima i bratu, kod kojih je bio baš nedavno.