Edita Krunic, clan poslovnog saveta PKS iz Amerike

Veoma me raduje da se Privredna komora Srbije odlucila da organizuje Poslovni savet dijaspore. Mislim da je struktura pravilno postavljena, da bi nam omogucila da našim radom, iskustvom, vezama i znanjem pozitivno uticemo na razvoj malih i srednjih biznisa u Srbiji i na opšte poboljšanje privrednih uslova u matici, istice je na pocetku razgovora za „Vesti“ Edita Krunic iz NJujorka, koja ce u Poslovnom savetu dijaspore predstavljati srpske poslovne ljude iz SAD.
– Suština našeg programa je bliska saradnja sa ljudima u otadžbini i ukljucivanje što više srpskih strucnjaka i poslovnih ljudi iz dijaspore u razvoj Srbije. Imamo izvanredne eksperte u oblasti medicine, elektronike, prava, finansija, turizma, poljoprivrede, mašinstva, trgovine… Ne oslanjamo se dovoljno na njih. Uvek tražimo spas u strancima. Srbi treba da pomažu Srbima i da uvek imaju više poverenja jedni prema drugima. Nije ono što je tude uvek bolje.

Ucešce u dobrotvornim akcijama
Edita Krunic je rodena u Sarajevu i kao devojcica sa roditeljima je napustila Jugoslaviju. U SAD živi od 1971. Diplomirala je na Fakultetu politickih nauka, u oblasti medunarodnih politickih odnosa i razvoja medunarodnog marketinga. Postdiplomske studije iz oblasti razvojne ekonomije i politickog marketinga završila je u Vašingtonu.
Po dolasku u SAD ukljucila se i u dobrotvorne aktivnosti preko SPC i humanitarno pomagala sunarodnike u otadžbini, narocito u poslednjih 10 godina ratnih stradanja. Kada je pocela agresija NATO na SRJ, bila je predstavnik za medije Kongresa srpskog ujednjenja u NJujorku.

Naša sagovornica smatra da Poslovni savet dijaspore PKS, cije se konstituisanje ocekuje 22. i 23. jula u Beogradu, može dosta uraditi organizovanim i timskim radom iako, po njenom mišljenju, „ljudi u Srbiji nemaju mnogo poverenja u dijasporu“.
– Ni mi koji smo van zemlje, generalno gledano, nismo bili previše skloni da uložimo znanje, strpljenje i novac u dugorocne razvojne programe. Ne smemo više gledati jedni druge s nepoverenjem. Mi smo isti narod. Doduše, nismo tradicionalno ni gajili bliske i tople odnose izmedu Srba van zemlje i u zemlji. Ali kao što je došlo vreme za mnoge druge izmene, tako treba i da percepcije koje imamo jedni o drugima menjamo – ocenjuje Edita Krunic.

• Šta to podrazumeva iz ugla Poslovnog saveta dijaspore PKS?
– Ako naše inicijative budu dobrodošle i prihvacene u Srbiji, ako se stvori klima za zajednicki rad, ako nam izadu u susret kljucni ljudi i organi, naš rad ce biti daleko plodniji. Veliki broj naših ljudi koji žive u Americi ima želju da se vrati u domovinu, da odgaja svoju decu u Srbiji, da tu osnuje biznis i ukljuci se u rad. Vlada Srbije treba da se okrene dijaspori i našim ljudima koji žive u inostranstvu kao jednom od najdragocenijih resursa koje ima.

Iskoristiti snagu talenata
Po oceni Edite Krunic, „Srbija ima enorman potencijal da postane socijalno zdrava i ekonomski progresivna zajednica“.
– Naš narod je radan, inteligentan i vrlo snalažljiv. Srbi van zemlje se uvek pokažu medu najuspešnijim i najproduktivnijim radnicima. Treba nastojati da se ti telenti ispolje i kod kuce. A to se može uciniti samo kada u pravnom sistemu ljudi dodu na položaje znanjem, radom i kvalifikacijama, i kada zakon omuguci unapredenje poštenim radom.

• Kakve Vas prepreke cekaju i kako nameravate da ih prevazidete?
– Nedavno je novinar cuvenog „NJujork tajmsa“ nazvao Srbiju „državom konstantne katastrofe“. Krucijalno je da se stvori atmosfera u zemlji koja ce dati garancije stranim ustanovama i investitorima. Za obnovu i rekonstrukciju Srbije, za pozitivne promene u ekonomiji i standardu života, potrebno je uložiti mnogo kapitala, finansijskog i intelektualnog. Neophodno je obezbediti bankarsku, pravnu i poslovnu atmosferu da bi se kljucni projekti mogli pokrenuti i što efikasnije realizovati.

Znacaj privrednog lobija
• Koji je Vaš prioritetni cilj u Poslovnom savetu dijaspore?
– Kao što je Srbiji bio neophodan politicki lobi ranije, pa i sada, isto tako nam je potreban i privredni lobi u Americi, koliko medu dijasporom, toliko i za americke privrednike. Moj cilj je da se kroz rad sa Privrednom komorom Srbije informišu i edukuju ne samo Srbi o poslovnim mogucnostima i reformama u Srbiji, nego i Amerikanci. Plašim se da ce sve ostati na obilaženju i ispitivanju tržišta sve dok se ne smiri politicka situaciji u zemlji, mada imamo dosta znacajnih projekata iz dijaspore, ukljucujuci izgradnju višenamenskog „Dijaspora centra“, multimilionerskog projekta u blizini Beograda, koji je zaustavljen dok se ne stabilizuje politicka situacija, a i donesu mnogi zakoni.

Transfer znanja
Naši ljudi u Srbiji ce sigurno brzo shvatiti da postoje razne vrste investicija, ne samo finansijske, i da investicije koje donose transfer znanja i tehnologija su isto veoma dragocene, cesto cak i više od novcanih, zato što duže traju i omugucavaju našim privrednicima da budu profesionalni, produktivni i nezavisni.

• Da li su naši ljudi u dijaspori zaista voljni da ozbiljno investiraju teško zaradeni novac i na koga se može racunati?
– Naš rad u Poslovnom savetu tek treba da pocne. Ja sam pristalica pozitivnog razmišljanja i optimista da ce ovaj put Srbi uspeti da istraju, da ce se kreirati jedna realna i temeljita vizija koja ce ojacati Srbiju i uvesti je u prosperitet i bolju buducnost. Naši ljudi u dijaspori žele da pomognu, i mnogo su pomagali. Medutim moj stav, kao i stav Kongresa srpskog ujedinjenja kome pripadam, jeste da su vremena “ pomaganja“ prošla. Ako zaista želimo trajnu saradnju i investicije iz dijaspore, moramo stvoriti uslove za zajednicku saradnju, gde ce motivacija biti profit i poslovnost. Zapravo, u Srbiji treba razvijati koncept da jedina prava i dugorocna vrsta saradnje jeste ona gde sve strane pobede i imaju zajednicku korist.

Turisticke ture u zemlju predaka
• Pošto ste poznati ekspert u turizmu, po Vašoj oceni kakve su perspektive Srbije na tom planu?
– Smatram da Srbija ima izvanredne turisticke potencijale, mada se plašim ako se ne primeni planirana i dugorocna strategija turistickog razvoja, necemo uspeti realizovati potencijal koji imamo. Vec više od 15 godina sam vlasnik nekoliko turistickih operatorskih firmi u Americi, koje se bave poslovnim turizmom, organizovanjem sajmova, kongresa poslovnih sastanaka, kao i organizovanjem tura specijalnog interesa poput religioznitura, krstarenja, vinsko-gurmanskih putovanja, sportskog turizma, itd. Pre raspada SFRJ, moja firma „Select International“ bila je jedna od vodecih americkih firmi na jugoslovenskoj turistickoj sceni. Imali smo predstavništvo u Dubrovniku i dovodili više od 10.000 Amerikanaca godišnje. Doduše, malo su naši klijenti svracali u Srbiju i Beograd, ali sada nastojimo da to promenimo. I opet smo prva strana turisticka firma koja ce biti prisutna u Srbiji i koja ce nuditi stranim gostima usluge receptivnog turizma na nov nacin. Mi smo vec postavili turisticke programe za Srbiju, doveli nekoliko manjih grupa Amerikanaca u Beograd proletos. Sada otvaramo poslovnicu u Beogradu. Na jesen dolaze prve grupe Srba koji su rodeni u Americi i koji vecinom ne govore srpski, ali su veoma uzbudeni što konacno mogu da dodu u posetu zemlji svojih predaka.