Sopotnica uvek u srcu

Za Iliju Rakanovica (62), istaknutog srpskog biznismena u Kanadi, ova velika zemlja je prosto kao sudbina. Došao je iz ciste znatiželje davne 1967. godine s namerom da se vrati, kao i mnogi drugi Srbi širom dijaspore, ali je u Kanadi našao svoje utocište, verovatno za svagda.
Zajedno sa bratom Rankom u kicinerskoj regiji od 1979. godine ima kompaniju sa nekoliko pogona mašinske industrije koja posluje veoma profitabilno. Jedan je od najuspešnijih srpskih biznismena u ovom delu Kanade.
– Treba samo mnogo i pametno raditi i uspeh je zagarantovan – objašnjava Ilija tajnu svog uspeha. – Medutim, mislim da se za veliki biznis covek mora i roditi. Mnogi koje poznajem pokušavali su da plivaju u vodama biznisa, ali im jednostavno to nije polazilo za rukom, pa su „potapani“. Biznis je šah. Ispred tebe je tabla sa 64 polja, poredane figure i, konacno, rival. U pravom trenutku moraš da povuceš pravi potez.
Otkuda baš u Kanadi?
– Roden sam u Donjoj Sopotnici kod Goražda, gde sam proveo ranu mladost – prica Ilija. – Otišao sam na školovanje u Novi Sad, odatle u Nemacku, u Keln. Tamo sam živeo sasvim solidno, ali neka znatiželja vukla me dalje. Odluka je sasvim slucajno pala na Kanadu. To je prst sudbine, koji je odlucio da tolike godine provedem u ovoj velikoj zemlji.

Obnova crkve u rodnom selu

Vezu sa zavicajem, medutim, nikada nije prekidao.
– Nikada nisam zaboravio moju rodnu Sopotnicu, smeštenu na obalama najlepše reke na svetu, Drine. Cesto sam tamo boravio svih ovih godina, jer covek jednostavno ne može biti ravnodušan i za sva vremena ostaviti te prelepe predele i ljude koji vekovima tu žive. Svi mi rasuti po svetu nikada ne zaboravljamo kraj u kome smo rodeni i dužnost nam je da ga pomažemo koliko je to u našoj moci. A upravo pomoc koju su braca Rakanovic, Ilija i Ranko, uputili svom zavicaju, pogotovo za vreme poslednjeg rata, govori o velikoj humanosti ovih biznismena.
– Još kao mladic dolazio sam iz Novog Sada u svoju Donju Sopotnicu. Sa ocem Miladinom i majkom Albom išao sam redovno na službu u crkvu Svetog đorda u komšiluku. Kada je u poslednjem ratu naša crkva, takoreci, potpuno uništena, ovde u Kanadi pokrenuli smo veliku akciju da se obnovi. Odziv je, posebno medu Goraždanima, bio izuzetno veliki. Prikupljenim sredstvima, uz pomoc Srba koji su tamo ostali da žive, ovaj prelepi istorijski hram ponovo služi na ponos srpskom narodu.

Potpredsednik Saveta eparhije

Ilija Rakanovic jedan je od najaktivnijih ljudi u Kanadskoj eparhiji.
– Za mene je pripadanje Srpskoj pravoslavnoj crkvi prirodno još od malih nogu. Na ovim kanadskim prostorima napravili smo proteklih godina zaista mnogo toga što je vezano za život oko crkve, tako da slobodno mogu reci da je crkva danas centar svih duhovnih i drugih aktivnosti u dijaspori. Ovde u Kicineru i Vaterlou, na dvadesetak kilometara udaljenosti, imamo dve crkve – Svete trojice i Svetog đorda, koje izuzetno dobro saraduju. Uopšte, najveci uspeh ostvaren poslednjih godina svakako da je objedinjavanje crkvenog života u Severnoj Americi. Ima tu još nekih nesporazuma, ali glavni problem je rešen i samo jedna Srpska pravoslavna crkva na ovim prostorima garant je opstanka srpskog nacionalnog bica i, konacno, buducnosti ovog naroda.
Ilija Rakanovic je jedan od najzaslužnijih što je Crkveno-školska opština „Sveta trojica“, ciji je bio i predsednik, medu najuspešnijim u kanadskoj eparhiji. Danas je potpredsednik Saveta Kanadske eparhije. U šali kaže da bi bio i predsednik, ali ta titula po funkciji pripada vladiki Georgiju.
– Vladiku Georgija izuzetno cenim. To je veliki covek i s njim je zaista lepo raditi. Sreca je za ovaj narod u Kanadi što je na celu eparhije takav covek, kao što je vladika Georgije.
• Kakvo je Vaše mišljenje oko ulaganja kapitala iz dijaspore u maticu?
– Najvažnije je uvesti red u državi. Tu pogotovo mislim na zakonsku regulativu. Da znam – ako je nešto moje, da je zaista moje. Sve je, u stvari, izmišljeno, samo treba to prepisati i, normalno, poštovati. I ne samo Srbi, nego i biznismeni iz svih ostalih nacija pohrlice sa svojim novcem u Srbiju, samo ako znaju da je njihovo ulaganje u potpunosti sigurno – zakljucuje na kraju razgovora za „Vesti“ biznismen i humanista Ilija Rakanovic.

Ucesnik oktobarskih dogadaja
Sve promene su dobre, tako Ilija komentariše smenu vlasti od pre dve godine. Licno je bio u krkljancu pred Saveznom skupštinom u Beogradu, 5. oktobra 2000. Nedugo zatim, 2001. godine, sa vladikom Georgijem je bio u poseti kod predesednika SR Jugoslavije Vojislava Koštunice i patrijarha Srpske pravoslavne crkve Pavla.

Zahvalnost zemljacima
Mnogo sam vezan za rodni kraj, a posebno sam bio zabrinut za sudbinu naroda naseljenog uz crkvu Svetog đorda u Donjoj Sopotnici, nakon ovog poslednjeg rata. Preko „Vesti“ bih posebno želeo da se zahvalim dr Velimiru Gigovicu, Slavku Topalovicu, Novici Krunicu, Boriši Jakšicu i njihovim saradnicima koji su u tim sudbonosnim danima bili na celu tog naroda i uspeli da ga vežu za taj kraj i da mu, koliko je to bilo moguce, vrate veru u život, kaže Ilija Rakanovic.

Nosilac Ordena svetog Save
U znak priznanja za doprinos u napretku Srpske pravoslavne crkve, Ilija Rakanovic je odlikovan 22. maja 2002. Ordenom svetog Save drugog reda. Ovo visoko odlikovanje dodelio mu je Sveti arhijerejski Sinod SPC, a potpisao je NJegova svetost patrijarh srpski gospodin Pavle.