PRAKSA DEMANTUJE TVRDNJE DA JE ŠVEDSKA NAJBOLJA ZA INTEGRACIJU STRANACA

USELJENIčKI RAJ, SAMO NA PAPIRU

• Velike grupe došljaka žive potpuno izolovano i jasno dokazuju da integracija nije uspela, kaže švedski profesor Ulf Bernitz

Švedska je najbolja zemlja za integraciju doseljenika, rezultat je najnovijih istraživanja EU. Međutim, sami švedski naučnici tvrde da u praksi – nije tako! Dokazuje to i primer naše zemljakinje Vere Kordić. Ona je nedavno dobila stalnu boravišnu dozvolu u ovoj zemlji, ali joj ne daju ličnu kartu. Iako ima pravo da živi u Švedskoj, ne može da otvori račun u banci, niti da podiže lekove u apoteci.

Banke ne priznaju njen pasoš i žele da vide švedsku ličnu kartu sa matičnim brojem koji je dobila kad joj je odobrena dvogodišnja boravišna dozvola. U policiji, Migracionom i Zavodu za socijalno osiguranje nisu znali kako da joj pomognu.
Kad je podnela zahtev za dobijanje lične karte tražili su da joj neko od bliske rodbine potvrdi identitet. Ali, njena porodica ne živi u Švedskoj.
Na pitanje novinara kako oni koji sami dođu u ovu zemlju mogu da dobiju ličnu kartu odgovorni za izdavanje isprava odgovaraju da postoje osobe koje ne mogu dobiti švedska dokumenta.

– Oni koji izdaju dokumente moraju, naravno, zahtevati da tražioci dokažu svoj identitet. Međutim, važno je da osobe koje imaju pravo da žive u Švedskoj mogu da dobiju ličnu kartu – kaže Niamko Sabuni, ministarka za integraciju i ravnopravnost. – Lična karta je uslov da mogu da žive normalno i da koriste zdravstvene usluge, podižu poštu ili novac iz banke.
Lična dokumenta su postala problem koji se povezuje sa diskriminacijom. Oštriji uslovi za dobijanja dokumenata od početka ove godine znače da hiljade doseljenika ne mogu da dobiju isprave i dovode se u nezavidan položaj.

Problemi oko ličnih dokumenata posebno su teško rešivi za izbeglice. Prošlog meseca azilanti iz Srbije su bili posle Iračana najbrojniji i kad (posle dugog čekanja) retki dobiju boravišnu dozvolu – počinju nove nevolje.
Kad neko želi da ostane kao azilant Švedskoj dobije izbegličku kartu. Na njoj su informacije koje oni sami žele da budu unete.
– To nije lična karta već samo potvrda da traže azil i mogu da je koriste prilikom posete lekaru i slično – kaže Marie Anderson, predstavnica Migracionog zavoda. – Na žalost često se dešava da se azilanti predstavljaju sa više različitih imena. A to je teško otkriti.
Od prošle godine u Švedskoj se uzimaju otisci prstiju svih azilanata starijih od 14 godina.

– Ako se pokaže da je neka osoba ranije bila ovde i proterana možemo odmah da ih pošaljemo nazad. To je novina koja je počela da važi donošenjem Zakona o strancima koji je stupio na snagu prošle godine. Da bi se dobila boravišna dozvola ne zahteva se sigurno utvrđen identitet koji je kasnije izuzetno važan prilikom dobijanja državljanstva i izdavanja švedske lične karte – kaže Marie Anderson.

I pored ovakvih problema Švedska je proglašena najboljom zemljom za integraciju useljenika. U ispitivanju su uzeti u obzir zakoni za suzbijanje predrasuda i rasizma.– Mi smo dobri u donošenju zakona, tako da izgleda lepo spolja u ovakvim poređenjima. Ali samo zato što smo najbolji na papiru ne znači da smo dobri. Imamo velike useljeničke grupe koje žive izolovano i gde integracija nije uspela – zaključuje profesor za evropske integracije Ulf Bernitz sa stokholmskog univerziteta.