HEROJ IZ BEOGRADA O KOME JE BRUJAO SVET „Spasao sam 80 života, a duguju mi plate“

Da sam nakon eksplozije bombe avion spustio u Americi, a ne u Somaliji, sada bih bio milioner i verovatno mi firma ne bi dugovala nekoliko plata, ističe pilot Vladimir Vodopivec (65).

Vodopivec u svom
beogradskom stanu

Foto: Goran Srdanov / RAS Srbija Vodopivec u svom beogradskom stanu

O ovom Beograđaninu u februaru je brujao ceo svet kada je posle terorističkog napada u vazduhu, avion „erbas 321“ somalijske firme „Dalo erlajns“ sa rupom od bombe, 74 putnika i šest članova posade spustio na aerodrom u Mogadišu.

– Pola sata pošto smo poleteli, na nekih 3.500 metara začula se strašna eksplozija i osetio veliki pritisak u kabini. U prvi mah pomislio sam da je pukao prozor. Ispostavilo se da je putnik aktivirao laptop bombu, a nakon ekplozije jedino je on ispao kroz rupu na avionu. Mladi kopilot Italijan Rikardo se bukvalno ukočio od straha pa sam ga udario po ramenu kako bih ga trgnuo. Motori su radili i odmah smo počeli da slećemo – priseća se Vodopivec najvećeg incidenta u svojoj četrdesettrogodišnjoj karijeri.

Na sreću, kako kaže, i ostali članovi posade reagovali su pribrano.

– Pošto je rupa veličine metar i po sa metar bila u 11. redu putnike smo pomerili u prednji deo i rep aviona. Stjuardese su smirivale putnike, a ja sam komunicirao sa kontrolom leta kako bi nam odmah očistili aerodrom da bismo bezbedno sleteli. Pošto je sve dobro prošlo, zvali su me novinari od Kine do Amerike, a mladi kopilot je odmah dobio posao u španskoj firmi. Čak su mediji pravili poređenje sa čuvenim sletanjem na reku Hadson, međutim, naspram tog poduhvata moj let je turistička atrakcija – opisuje Vodopivec.

Foto: Tanjug/AP

Veće muke iskusni pilot imao je pošto je dodirnuo tlo i bezbedno iskrcao putnike.

– Somalijske vlasti tražile su da u izjavi napišem kako je do oštećenja došlo zbog kvara na avionu, odnosno da se nije radilo o bombi. Hteli su na taj način da izbegnu odgovornost i plaćanje nadoknade štete. Nisam pristao, pa su me dva dana maltene držali zatvorenog. Spavao sam u smeštaju nalik kontejneru. Tek kasnije su i oni priznali da je u pitanju teroristički napad – objašnjava „heroj iz Somalije“.

Kada se sve završilo, našeg pilota Vodopiveca su zvali novinari od Kine do Amerike

Nažalost, naišao je i na nepremostivu prepreku.

– Nakon incidenta moja firma „Hermes“ iz Grčke koja je „Dalo erlajnsu“ iznajmila avion se ugasila i ostala mi dužna nekoliko plata. Angažovao sam i advokata, ali nije uspeo – žali se Vodopivec.

Foto: Goran Srdanov / RAS Srbija

Bomba bila namenjena „Turkiš erlajnsu“

Zanimljivo da su pretnje bombom postojale pre leta, a da o tome niko u avionu nije znao.

– Bomba je bila namenjena „Turkiš erlajnsu“, čiji je avion trebalo da leti, ali su u poslednjem trenutku otkazali pa je moja firma preuzela putnike. „Turkiš erlajns“ je čak imao i najavu bombe, ali nisu nikoga o tome obavestili jer nisu hteli da šire paniku. Takvih najava imaju gotovo svakog dana. Da je terorista aktivirao bombu 15 minuta kasnije, ceo avion bi se raspao zato što je na većoj visini diferencijalni pritisak znatno viši. Inače, avion je bio star 18 godina, a pre 15 dana je zakrpljen i koristiće se za rezervne delove – kaže Vodopivec.

Šamar u Tivtu

– U Tivtu često duva bura pa sletanje može da bude dramatično pošto se avion od udara vetra drmusa sve vreme. Kada sam jednom prilikom po takvom vremenu sleteo na aerodrom čula se među putnicima cika i dreka. Izašao sam iz kabine i pojedini Crnogorci su mi čestitali: „Svaka čast, Popivoda“ pošto su me tako zvali… da bi mi prišla jedna žena, viknula: „Vi hoćete da me ubijete“ i lupila mi šamar – seća se popularni Vlatko.

Foto: Goran Srdanov / RAS Srbija

Otac pilot broj jedan, majka padobranac-rekorder

Vladimir Vodopivec se od oca ne razlikuje ni po imenu ni po umeću u kokpitu aviona. Čak su im slična i iskustva sa teroristima, s tim što se s majkom Nadeždom niko ne može porediti po hrabrosti.

– Otac je postao poznat kada je 1946. godine kod Trsta kao običan pilot oborio američki avion C-47 pošto je ušao u jugoslovenski vazdušni prostor. Zbog toga smo sa Amerikancima imali zategnute odnose dve godine. Kasnije je radio u JAT-u da bi mu 1959. godine teroristi oteli avion na letu Tivat-Beograd i preusmerili ka Bariju. Na sreću, uspeo je da spusti avion, ali nikad nije pričao o tom incidentu. Tek nedavno sam čuo da je to navodno bila romantična priča, odnosno da je neka devojka otela avion kako bi osvetila svog dečka koji je kažnjen zbog stavova u vreme Informbiroa. Otac je do 60. godine radio u JAT-u, uglavnom na prekookeanskim letovima za Australiju i Njujork. Majka nije baš bila srećna zbog naših zanimanja, ali je bila odličan padobranac i dugo držala balkanski rekord – smeje se Vodopivec.