Porše na alkohol

Porše na alkohol

Dušan Gruden iz Beograda, koji je ceo radni vek proveo u fabrici sportskih automobila u Štutgartu, nedavno je Muzeju automobila poklonio jedan od ukupno deset modela koje je konstruisao pre više od dve decenije

Jednoj neobičnoj svečanosti prisustvovali smo nedavno u Muzeju automobila Bratislava-Brace Petkovića u Kosovskoj ulici u Beogradu. Naime, mašinski inženjer Dušan Gruden (66) poklonio je Muzeju crveni porše, jedinstven primerak automobila koji radi na alkohol, odnosno metanol.

Ko je Dušan Gruden, konstruktor i doskorašnji vlasnik ovog automobila? Ovaj komunikativan i veoma vitalan Beograđanin napustio je svoj grad 1969. godine, a pre toga je diplomirao na Mašinskom fakultetu. Otišao je na Tehnički univerzitet u Beču, gde je doktorirao. Tema mu je bila “Smanjenje emisije izduvnih gasova”, i praktično je pripadao prvoj generaciji koja je uvela nauku u razvoj automobilizma. Posle toga je dobio posao u odeljenju razvoja automobilske firme Porše u Štutgartu (1. januara 1973) i tu je ostao do penzije u koju je otišao prošle godine kao direktor sektora za ekološki razvoj. Firma mu je priredila svečan ispraćaj u penziju, i oprostivši se sa saradnicima, veoma plastično je opisao svoj profesionalni put:

“Kada sam došao u Porše motor je imao 2,4 litra zapremine i 240 konjskih snaga. Sada, kada odlazim, porše karera 911 ima zapreminu 3,6 litara i 340 konjskih snaga. Danas 400 automobila ima istu emisiju izduvnih gasova kao jedan porše u to vreme. Kada sam došao, potrošnja goriva je bila oko 24 litra na sto kilometara, a kada sam otišao 10 litara. Da ne govorim o bezbednosti i komforu vozila.”

Naš sagovornik je veoma uvažen i poznat stručnjak u svojoj oblasti i bilo je logično da je imao ponude iz drugih firmi. Ali, ostao je veran Poršeu. Zbog čega:

“Bio sam mlad inženjer kada sam u firmi dobio posao koji sam mogao samo da priželjkujem. Nikada nisam postavljao pitanje plate, ali sam osećao da se o meni vodi računa i da je moja nagrada adekvatna. Bio sam istinski zadovoljan poslom i novcem, a nisam mogao da poželim prestižnije radno mesto od onog u Poršeu.”

U svojoj karijeri dužoj od tri decenije, Dušan Gruden pamti najrazličitije, najbizarnije i najzahtevnije poruke koje su stizale u Porše iz celog sveta i, naravno, bivale uvažavane. Tako su naftni multimilijarderi iz Saudijske Arabije tražili da volan, menjač i drugi delovi automobila budu od zlata, bogati Teksašani su naručivali sedišta presvučena kožom od goveda sa njihovog ranča u Teksasu, a neki zaljubljeni muškarac je tražio da se boja automobila u nijansu slaže sa bojom haljine i ruža za usne buduće vlasnice poršea! “Sve je moglo da se uradi i ugradi, ali individualna poruybina koja bi podrazumevala intervenciju u tehniku poršea, nije dolazila u obzir.

Firma Porše, upoznaje nas gospodin Gruden, najmanja je nezavisna automobilska industrija na svetu i proizvodi oko 70 hiljada automobila godišnje, a kada je on došao, pre 35 godina, taj broj je iznosio oko 30 hiljada. Porše je pružao usluge i drugim firmama pa je naš sagovornik imao sreće da je kao inženjer u Poršeu uticao na razvoj motora u skoro celokupnoj automobilskoj industriji sveta.

Kako je došlo do proizvodnje poršea koji posetioci odnedavno mogu da vide u Muzeju automobila? Dušan Gruden nas podseća da je sredinom sedamdesetih godina prošlog veka izbila prva energetska kriza tokom rata između Izraela i Egipta. Cena nafte je skočila od 12 dolara na više od 35 dolara po barelu, što je bilo dramatično za ondašnje prilike. Razvijene industrijske zemlje su tada ubrzano počele da traže alternativu za automobilska goriva. Davala se šansa uglju i zemnom gasu. Iz uglja se pravio alkohol-metanol, i nemačka vlada je inicirala projekat primene metanola u radu automobilskih motora. U tome je učestvovala celokupna nemačka industrija, naftna pre svih. Dušan Gruden je rukovodio timom stručnjaka i konstruisao je Poršeov automobil koji je radio koristeći to gorivo nazvano M 15. Proizvedeno je ukupno 10 takvih kola, od kojih je otkupio jedna:

“Izvesno vreme sam ga vozio, potom ga je koristila moja supruga, pa sin, ali poslednjih godina stoji u garaži nekorišćen. I kada sam prošle godine bio kod Brace Petkovića u Muzeju automobila, pomislio sam da bi bilo dobro da mu poklonim taj oldtajmer, jer je bolje da ga ljudi vide u Muzeju nego da kod mene stoji u garaži. Gospodin Petković je poslao ljude koji su ga dovezli u Beograd, ali kako je bio napravljen da radi na gorivo M 15 i na benzin, stigao je koristeći benzin, naravno.”

Šta se danas radi da bi se našla supstitucija za naftu, odnosno benzin?

“Pokazalo se mnogo prihvatljivijim da se alkohol za pokretanje motora dobija iz biomase, dakle iz biljaka, korišćenjem procesa fotosinteze. To nije više metil-alkohol, metanol, već etil-alkohol, odnosno etanol, a može da se dobija iz pšenice i kukuruza, pre svega. Naravno, ovakvo gorivo je veoma skupo, ali ako imate u vidu da je cena barela 60 dolara, predviđa se da će, kada nafta dođe na sto dolara po barelu, ta cena biti izjednačena. Doduše, proizvođači nafte presudno odlučuju da li će ovo gorivo biti u upotrebi ili ne.”

Dušan Gruden je pripadnik velike porodice Gruden koja živi širom nekadašnje Jugoslavije, ali i van nje. Sa svojom suprugom, diplomiranim psihologom, od rane je mladosti. Ina je svoj život posvetila mužu i deci. Imaju sina koji je takođe mašinski inženjer, ali radi u Mercedesu, u poslednje vreme na razvoju kamionskih motora. Na primedbu da mu je on direktna konkurencija, Dušan Gruden kroz smeh odgovara:

“Nije mi konkurencija jer Porše nema konkurenciju.”

Naravno, otac vozi porše, a sin mercedes. Dušan ima ugovor sa Poršeom gde posle penzije ostaje da bude savetnik. Od firme je dobio na poklon svoj nekadašlji službeni porše, kako kaže, “da mi socijalni pad prilikom odlaska u penziju ne bi bio suviše velik”. Tako danas vozi taj porše 911 karera 4 S. Cena ovog lepotana je 130 hiljada evra. Inženjer Gruden je honorarni profesor na Tehničkom fakultetu u Beču i na Mašinskom fakultetu u Kragujevcu, a odnedavno drži seminare i u Beogradu iz oblasti zaštite prirode u automobilskoj industriji. Piše uybenik za svoj predmet koji već 15 godina predaje u Beču. Grudenovi imaju i dve kćeri, bliznakinje rođene u Beču, koje su završile ekonomiju i rade u dve modne firme.