Uz dozvolu i pasoš matice

Za nemačko pravo u oblasti državljanstva karakterističan je princip izbegavanja višestrukog državljanstva, objašnjava za „Vesti“ advokat Zoran Barać iz kancelarije „Advokati Langhof, dr Šaršmit i kolege“ u Berlinu.
Barać tumači šta se zapravo izmenilo 1. januara 2000. godine i otkud tek sad zakasnele reakcije i strahovanja desetina hiljada naturalizovanih Nemaca od gubljenja pasoša te zemlje.
– Tom najnovijom, velikom reformom nemačkih zakona u oblasti državljanstva, znatno je izmenjen onaj deo koji se odnosi na izuzetke od pravila izbegavanja višestrukog državljanstva, odnosno promenjeni su uslovi za sticanje dvostrukog državljanstva – kaže advokat Barać.
– Osobe koje žele da steknu nemačko državljanstvo – i prema tim novim propisima, po pravilu, moraju prethodno da vrate ranije državljanstvo, osim u posebnim slučajevima, kao što su recimo politički progonjeni ili stariji ljudi, ali i ako otpust iz ranijeg državljanstva nije moguć ili je neprihvatljiv zbog visokih taksi ili bi naneo velike ekonomske štete podnosiocu zahteva – objašnjava naš sagovornik.

Pravni savet

Neophodno je da se dozvola za zadržavanje nemačkog državljanstva dobije pre sticanja stranog državljanstva. Nemački državljani, koji dobrovoljno steknu strano državljanstvo bez neophodne prethodne dozvole nadležnih nemačkih organa, gube nemačko državljanstvo automatski – snagom zakona, zaključuje advokat Zoran Barać svoje stručno tumačenje aktuelnih zakonskih propisa koji su ovih dana uzburkali javnost u Nemačkoj jer se desetine hiljada ljudi sa nemačkim (ali i nekim drugim pasošem u džepu) našlo na velikim mukama.

– Kao i važeći, tako su i raniji propisi predviđali gubitak nemačkog državljanstva u slučajevima kada nemački državljanin dobrovoljno stekne strano državljanstvo. Istovremeno je, međutim, bio predviđen izuzetak za osobe koje su svoje životno odredište imale u SR Nemačkoj (tzv. „Inlandsklausel“). Nemački državljani su pre 1. januara 2000. godine, uz poštovanje navedene klauzule, mogli bez prethodne dozvole da steknu strano državljanstvo, iako su već imali nemačko.
Poslednjom velikom reformom nemačkog prava u oblasti državljanstva (stupila na snagu 01.01.2000. godine) ovaj izuzetak je – ukinut. Od tog datuma svako dobrovoljno sticanje stranog državljanstva dovodi do gubitka nemačkog državljanstva osim ako prethodno nije pismeno zatražena dozvola da se zadrži nemačko državljanstvo (tzv. „Beibehaltungsgenehmigung“, t. 25 stav 2 tadašnjeg Zakona o državljanstvu, „Reichs- und Staatsangehrigkeitsgesetz).
Na osnovu ovog propisa, prilikom donošenja odluke o zahtevu da se zadrži nemačko državljanstvo, uzimaju se u obzir kako opšti, tako i lični interesi. Nemački državljani koji žive u inostranstvu takođe mogu podneti ovaj zahtev za dozvolu sticanja dvostrukog državljanstva. Dozvola se u tom slučaju daje ako podnosilac zahteva dokaže tesnu vezu sa Nemačkom (npr. bliski rođaci su nemački državljani i žive u Nemačkoj, vlasništvo nad nekretninama u Nemačkoj i slično) – objašnjava advokat Zoran Barać iz kancelarije „Advokati Langhof, dr Šaršmit i kolege“ u Berlinu.