U SAD i Kanadi izuzetno mali broj prijavljenih glasača

U AMERICI REGISTRACIJA GLASAčA ZA PREDSEDNIčKE IZBORE U SRBIJI ISPOD OčEKIVANJA

IZUZETNO MALI BROJ PRIJAVLJENIH

• U Ambasadi SCG u Vašingtonu i Generalnom konzulatu u čikagu po stotinak prijava, uprkos očekivanjima da će odziv biti veći • Važno je da pravo na učešće u izborima postoji, a odluku o tome da li će to pravo iskoristiti i u dijaspori i u matici donose sami građani, kaže ambasador Ivan Vujačić Verujem da će na svakim narednim izborima interesovanje rasti, smatra generalni konzul Desko Nikitović

Predrag Vasić iz čikaga neće ovoga puta izaći na izbore:
– Nisam poslao prijavu, jer, iskreno, nisam imao vremena, ali smatram da je donošenje zakona o pravu glasa dijaspori veoma važno i verujem da će taj zakon u budućnosti biti više primenjivan, odnosno da ćemo mi mnogobrojnije ostvarivati to pravo. Verujem, takođe, da će do tada biti rešeni i tehnički problemi u vezi sa glasanjem.
Rada Ilić će izaći na izbore, verujući da glas dijaspore može uticati na politički život u Srbiji:
– Ja nisam posebno iznenađena malim odzivom naših sugrađana, jer su i dalje prisutne senke tradicionalno lošeg odnosa matice i dijaspore. Međutim, ako bismo ozbiljnije shvatili ovo naše pravo, naš glas bi sigurno značio i vredeo mnogo više.
Slavica Petrović iz čikaga takođe izlazi na ove izbore:
– Glasaću za najboljeg kandidata, jer i dalje imam nadu u Srbiju i veru u njenu budućnost. Sigurna sam da će na sledećim izborima biti više glasača iz dijaspore, kada se stvari iskristališu i mnogobrojni problemi reše.

Osloboditi se predrasuda

Naši ljudi su uglavnom zainteresovani za politički život otadžbine, iako se u taj život i dalje ne uključuju veoma aktivno. Dragica Spasojević je uvek dobro obaveštena o svim važnim pitanjima, već je podnela prijavu i glasaće na predsedničkim izborima.
– Uvek kada glasam želim bolje mojoj zemlji, mom narodu, želim da se oslobodimo predrasuda i strahova, da razmišljamo kao slobodni ljudi. Moramo da shvatimo da konačno sami moramo da brinemo o sebi, a izbori su način da pokažemo da sami sebi želimo napredak. Veoma sam iznenađena slabim odzivom, jer i to je dokaz da smo uglavnom spremni na busanje u patriotska prsa, bez mnogo spremnosti da učinimo nešto za boljitak naše otadžbine.

Glosa:
Uprkos očekivanjima da će broj prijavljenih glasača biti veći, u Ambasadu u Vašingtonu stiglo je stotinak prijava, koliko i u Generalni konzulat u čikagu. To će ujedno biti i jedina dva glasačka mesta u Americi, što je dodatni problem u organizaciji glasanja. I pored toga, nadležni u Ambasadi i Konzulatu su optimisti, kao i naši sugrađani, i ocenjuju da je najvažnije da je pravo glasanja ostvareno, a da li će biti i primenjeno to zavisi od svakog glasača.
Iz područja za koje je nadležna Ambasada u Vašingtonu (25 američkih država) do sada se prijavilo stotinak naših građana, uglavnom onih koji žive u Vašingtonu i okolini, Pensilvaniji i na području NJujorka.
– Mislim da su naši sugrađani o predstojećim izborima bili dobro obavešteni. Informacije su bile postavljene na našoj vebstranici, prosleđene svim nacionalnim organizacijama u Americi, crkveno-školskim opštinama, a prilikom svakog telefonskog poziva Ambasadi mogli su da čuju i snimljenu telefonsku poruku o izborima. Ja sam lično razgovarao sa predsednicima KSU, SNO i SNS i sa mitropolitom Hristoferom, koji su mi pomogli da organizujemo informisanje naših građana. Ambasada u Vašingtonu je u veoma kratkom roku preduzela sve potrebne mere da se dijaspori omogući da koristi svoje biračko pravo i glasa na izborima za predsednika Srbije. Moram da priznam da me je, posle velikog interesovanja koje je dijaspora od mog dolaska u Vašington pokazivala za učešće na izborima, iznenadio relativno mali broj prijavljenih za glasanje. Možda je jedno od objašnjenja i to što naši građani koji žive u Americi još uvek nisu navikli da učestvuju na izborima u matici, ali verujem da će sa svakim narednim izborima to interesovanje da raste. U svakom slučaju, važno je da pravo na učešće u izborima postoji, a odluku da li će to pravo da koriste, kao i u matici, donose sami građani – kaže za „Vesti“ ambasador Ivan Vujačić.
I u generalni konzulat u čikagu stiglo je stotinak prijava, a nadležni tvrde da broj ne bi trebalo da predstavlja razočaranje, jer je ovo prvi put da dijaspora glasa.
– Ja i jesam i nisam iznenađen, jer ovo su prvi izbori. LJudi su verovatno skeptični, ali ovo je važan pokušaj da se dijaspora i matica približe i da dijaspora utiče na politički život u Srbiji. Ja sam nedavno razgovarao sa poljskim konzulom, oni imaju izbore za Evropski parlament 12. juna, u čikagu imaju oko 9.000 prijavljenih za glasanje, ali je to veoma skroman broj za veliku poljsku zajednicu. Naravno, davanje prava glasa dijaspori je i veliki psihološki momenat, dokaz poštovanja demokratskih prava, osim toga postoji i ideja o bližoj kooperaciji dijaspore i matice, a ovo je odličan put do građenja poverenja. Prevaziđeno je dugogodišnje nepoverenje, sada nam ostaju tehnički detalji oko registracije, biračkih mesta i odbora, i to ćemo zajednički usavršavati i rešavati probleme – kaže generalni konzul Desko Nikitović.

I DALJINA VELIKI PROBLEM

Nepoznavanje kandidata jedan od razloga slabog odziva, smatra konzul Zoran Pavlović

Izbori za predsednika Srbije održaće se u Kanadi 12. juna na dva mesta: u Ambasadi Srbije i Crne Gore u Otavi i u prostorijama Generalnog konzulata u Torontu. Mesta za glasanje otvoriće se ujutro u sedam sati, a zatvoriće se u osam uveče.
Do trenutka pripreme ovog teksta za štampu u Kanadi se za glasanje prijavilo 140 glasača (87 u Torontu i 53 u Otavi).
Ovako mali broj glasača, kako se ocenjuje, i jeste i nije iznenađenje. Naime, za ovu ogromnu zemlju vezane su specifičnosti koje se pre svega odnose na izrazito velike udaljenosti područja u kojima žive delovi srpske zajednice od Otave i Toronta. Glasa se, zatim, samo na dva mesta, a osim toga, jedan deo zajednice, koji duže živi u ovoj državi nema nikakvu potrebu, niti osećaj da treba da bira nekog u Srbiji. Tu je i deo Srba koji su iza Drugog svetskog rata stigli u Kanadu i kojima je oduzeto državljanstvo i nikada ga posle nisu dobili. Generalni konzul SCG u Torontu Zoran Pavlović smatra da je jedan od razloga slabog odziva i činjenica da potencijalni glasači ne znaju koga da biraju.

Prijave još danas

Informacije o tome šta je potrebno od dokumenata da bi se ostvarilo biračko pravo, glasači mogu naći na vebsajtu Ambasade www.yuemb.ca ii Konzulata www.konzulat.ca. Podsećamo da rok za podnošenje prijave ističe danas (20. maja). Građani Srbije koji žive u Ontariju, Saskačevanu i Manitobi potrebne podatke treba da dostave lično, putem pošte, faksa ili elektronske pošte u Konzulat u Torontu. Za sve ostale provincije podatke treba dostaviti Ambasadi u Otavi.
Adresa Ambasade SCG je: 17 Blackburn Ave,Otava,, imeil je diplomat mb.ca;;
Generalnog konzulata na 377 Spadina road, Toronto,, imail: gktorontoŽrogers.com..

– LJudi ne poznaju kandidate, ne znaju njihove platforme, ovde nije bilo prezentacije kandidata. Zatim, tu je i tehnologija glasanja. Glasati se, kao što znamo, može samo lično, a ne možete očekivati od nekog ko živi par hiljada kilometara udaljen od Otave, naprimer, da dođe i zaokruži neko ime na glasačkom listiću. To nije nimalo jeftino, zahteva vreme i oslobođenost od obaveza. Pošto je ovo multikulturalna zemlja, mi se srećemo sa raznim primerima, pa tako vidimo da je mnogim drugim etničkim zajednicama pružena mogućnost da glasaju i putem pošte. Putem pošte se i dostavljaju glasački listići, postoje tačne evidencije ljudi i njihovih adresa. Mi smo još daleko od toga. Uostalom, ovo je prvi put, samo da podsetim da smo mi godinama razmišljali da li uopšte da to pravo damo dijaspori. Od prava do dužnosti potrebno je vreme i tehnologija, zatim sredstva (na primer, diplomatsko-konzularna predstavništva nisu dobila novac za oglašavanje u kanadskim medijima, a dosta ljudi ne čita srpske novine). Tu je i pitanje navike. Pa i u Srbiji na birališta izađe samo između 57 i 60 odsto birača. Dakle, mnogo je komponenti u ovom pitanju, ali oni koji glasaju napolju ionako nisu faktor odluke. Bolje je da primenimo iskustva drugih naroda i zemalja, recimo Poljske ili Izrćla, koji imaju snažne lobističke centre u važnim delovima sveta gde lobiraju za svoju zemlju. U našoj istoriji nije poznata situacija gde je dijaspora imala negativnu ulogu, osim oko nekih političkih opcija, ali kada je ospstanak zemlje u pitanju i kada je zemlja bila napadnuta svi su jedinstveno nastupali.
Konzul Pavlović dodaje da će, kada budu dobijeni, birački spiskovi biti distribuirani na ista mesta gde se sada nalaze obavesti o glasanju: u crkveno-školske opštine, prodavnice i sva druga mesta gde se okupljaju naši ljudi.