Sudbina porodice

Darko i Vesna Janković, njihove kćeri Nikica i Nataša, i sinčić Nikola izbegli su sa Kosova. Otac je Srbin, majka Romkinja. Mešoviti brak nad kojim se konzervativna albanska sredina na Kosovu prosto zgražavala. Morali su odu pre pet godina. Vratili su se kada se činilo da će biti mira, ali su ubrzo morali ponovo u izbeglištvo. Porodica je tri i po godine bila u Nemačkoj.
Jankovići danas žive na severu Evrope, nadajući se pre nagradi američke filmske akademije „Oskaru“ (!!!) nego dozvoli vlasti da ostanu u Norveškoj. Odluku čekaju na jugu ove skandinavske zemlje, u malom mestu Farsundu. Osnovci se ovde ponose što u svojoj školi imaju filmsku zvezdu.
Nikola je došao s filmskim iskustvom među plavooke vršnjake. Jankovići su najpre boravili u Hamburgu. Nikola je ovde dobio glavnu ulogu.

Nikola ne može u Ameriku

Filmska ekipa, koja je snimila „Crvenu jaknu“, „Hamburger Filmnjerkstätten“, rado bi povela Nikolu na spektakl povodom dodele „Oskara“. Međutim, Jankovići kao azilanti ne mogu napuštati Norvešku. Prošle godine nisu uspeli da Nikolu dovedu u Nemačku, na svečanost povodom uručivanja studentskog „Oskara“.

Dokumentarni film „Crvena jakna“ je prošle godine, na dodeljivanju studentskog „Oskara“, okićen počasnom nagradom. Ove godine je u zvaničnoj konkurenciji američke filmske Akademije s dva američka, jednim francuskim i slovenačkim filmom.
– Kada je dobio jednog „Oskara“, može dobiti još jednog – smatra glavni glumac Nikola Janković, veoma zadovoljan filmom koji je video na videu.
Filmska novela govori o nemačkom dečaku koji je stradao u saobraćajnoj nesreći. NJegova crvena jakna je doneta na adresu sa cedulje nađene u džepu jakne poklonjene kao pomoć Kosovu. Jaknu je tamo dobio dečak (Nikola), kojeg su vojnici UN evakuisali u Nemačku…

Najviše azilanata iz SCG

Prošle godine je u Norveškoj bilo azilanata iz 114 zemalja. Najviše iz SCG – 2.200, zatim iz Avganistana 2.050, Rusije 1.950 i Somalije 1.600. Mnogi prihvatni centri biće zatvoreni zato što se ove godine očekuje smanjenje broja azilanata na desetak hiljada. Prema najavi iz Uprave za strance, broj prihvatilišta može biti smanjen do jedne trećine.

Film je režirao, kao svoj diplomski ispit, Florijan Baksmejer. U hamburškom azilantskom centru, u kojem je tragao za glumcima, pogled mu se odmah zaustavio na Nikoli. Nikola kaže da je izbor pao na njega zato što je veoma sposoban da glumi, pamtio je sve što su mu rekli da uradi. Naravno da sada želi kad poraste da postane glumac.
Videlo se i čulo na norveškoj TV da to nije samo priča iz dečjih usta. Dečak je zaista bistar, već tečno govori norveški, prirodno je „filmičan“, odiše ličnošću. TV ga je intervjuisala u udarnom treminu, a dobio je i mesto na prvoj strani vodećeg norveškog dnevnika „Aftenpostena“. Naše gore „listić“, koji je osvojio Norvežane, posebno služi na čast svojim zemljacima u Norveškoj. Nijedan srpski političar ili diplomata, takođe ni glumac, ne može da se pohvali takvim odjekom u javnosti.

„Bez papira“ po Evropi

Trenutno u Norveškoj 21.000 azilanata čeka ishod zahteva koje su podneli Upravi za strance. Norveške resorne vlasti tvrde da nijedna zemlja u Evropi ne razmatra takve slučajeve za kraće vreme. Na dečje oči staraoci porodice postaju „socijalna klijentela“, a istovremeno se njihov ponos lagano razbija u paramparčad.
– Verujem da će jedan od najvećih izazova sutrašnjice biti velike grupe ljudi koje „bez papira“ kruže Evropom – smatra direktor Uprave za strance Trigve Nurbi.