Srbi u Austriji traže status nacionalne manjine

Srbi u Austriji traže status
nacionalne manjine

DA li je u Salcburgu rođena „Alpska Srbija“ znaće se možda za neku godinu. U tom gradu je, naime, nedavno doneta odluka da počnu pripreme za postavljanje zvaničnog zahteva austrijskim vlastima za priznavanje Srba kao nacionalne manjine u alpskoj republici!
Tako je odlučio Savez Srba Austrije, „krovna“ organizacija više desetina klubova naših ljudi u ovoj zemlji. NJih ima ukupno oko 250.000, od čega je polovina u Beču. Austrijsko državljanstvo uzelo je u glavnom gradu Austrije oko 40.000 Srba, a računa se da ih je isto toliko u drugim delovima zemlje upisano u „novo-Austrijance“. Većina je tu već tri decenije i duže, pa i po sili zakona dobijaju državljanstvo zemlje u koju su došli na „privremeni rad“.
Po „pravnoj liniji“ Evropske unije i uobičajenom tumačenju u međunarodnom pravu, jedan odsto od ukupnog broja stanovnika neke zemlje, kriterijum je za dobijanje statusa nacionalne manjine.
Srba u Austriji ima više nego Slovenaca i Gradištanskih Hrvata zajedno, ali ova dva naroda su „ustavna“, kao i malobrojna mađarska manjina. NJima je taj status priznat po Državnom ugovoru, kojim je 1955. Austriji vraćena nezavisnost, a jedna od zemalja koje su ga garantovale bila je i Jugoslavija.
Upitan pre desetak godina o logici po kojoj petnćstak hiljada još ne asimiliranih Slovenaca ima sve – obdaništa, škole, knjige, novine, politička prava – a četvrt miliona Srba ništa, tadašnji, inače uglavnom dobronamerni kancelar Franc Vranicki, ljutnuo se na pisca ovih redova. „To je neuporedivo, Slovenci i Hrvati su ustavne manjine, Srbi su samo gastarbajteri!“
Sad se to iz korena menja. Srbi, kao i ostali stranci, dobili su pravo glasa na opštinskom nivou, a oni s državljanstvom izjednačeni sa starosedeocima. Računa se da je izboru socijaliste Hajnca Fišera za predsednika Austrije značajno doprinelo to što su Srbi novo-Austrijanci listom glasali za njega.
Profesor doktor Volfgang Rorbah, koji je od Saveza Srba Austrije dobio mandat da se bori za status nacionalne manjine, takođe smatra da su se vremena i okolnosti promenili. On namerava da pomoć traži upravo od – Vranickog. – Srbi imaju sve potrebne uslove da dobiju status nacionalne manjine u Austriji, smatra dr Rorbah, inače polu-Srbin.
Zlatko Miloradović, jedan iz „stare garde“, svojevremeno među osnivačima najstarijeg bečkog kluba „Jedinstvo“, a kojem se pripisuje i ideja za pokretanje postupka priznanja statusa manjine austrijskim Srbima, ubeđen je da će to biti podržano od dela političara.
– Mi to ne tražimo iz formalnih, nego iz sasvim praktičnih razloga, kaže Miloradović. – Opstanak naše kulture, sporta, a pre svega školstva, zavisi od statusa.
Srpska pravoslavna crkva praktično već ima priznati zvanični status u Austriji, gde je prisutna skoro dva veka. Tri hrama u Beču najbolji su dokaz snažne nacionalne svesti Srba, bez obzira koji pasoš nose. To se vidi, na primer, na Badnji dan, kad hiljade Srba blokiraju sve ulice oko crkava.
Austrijanci nažalost imaju posebnu vrstu osetljivosti kad su Srbi u pitanju. Srbi su, recimo, u očima još živog poslednjeg pretendenta na presto Ota Habzburškog „razbojnički narod“, a i „kraljevi su im harambaše“. Većina ovde smatra Srbe krivcima za propast Austrougarske. Ali, savremena Austrija je primer zemlje koja se širom sveta bori za ljudska prava i nacionalnu slobodu. Ako su prvi priznali nezavisnost Slovenije i Hrvatske, prvi tražili vojnu intervenciju protiv bosanskih Srba radi zaštite muslimana, ako priznaju i vlašku naciju – mogu li odbiti svoje građane Srbe?