Srbi iz Beca presavili tabak

U podužem pismu, koje je potpisao Mićo đekić, predsednik ove 33 godine stare organizacije, se kaže:

„U toku svih godina svog postojanja naša Zajednica je odnose sa maticom negovala najviše kroz saradnju sa diplomatsko-konzularnim predstavništvima, tj. Diplomatskim predstavnicima naše zemlje u Beču. U poslednje dve i po godine smo izolovani i nepoželjni, isključivo zbog odbijanja gospodina ambasadora da naše članoove prihvati kao sagovornike. čim je preuzeo dužnost u Beču, ambasador Kovač je jasno stavio do znanja da Zajednicu srpskih klubova ne prihvata kao partnera za saradnju, a javno nas je etiketirao kao komuniste, podržavaoce Miloševićevog režima i retrogradne elemente.“

Predsedništvo Zajednice u pismu naglašava da je ambasador SCG svojim stavom dokazao da ne poznaje dijasporu i da su predrasude jače od njegovog diplomatskog zadatk, jer je višegodišnje humanitarne akcije i 78- dnevne antiratne demonstracije Srba u Beču u vreme bombardovanja Srbije okarakterisao kao znak podrške bivšem političkom vrhu.

„Uprkos antagonizmu koji je pokazivao prema nama, pismeno smo u dva navrata zamolili gospodina ambasadora da primi nekoliko članova našeg predsedništva na razgovor, kako bi razjasnili nesporazume i otpočeli saradnju. Nažalost, nikad nismo dobili odgovor, što je stvorilo mučan utisak kod naših ljudi. Istovremeno je gospodin ambasador primao pojedince koje je smatrao podobnima. Kad je ambasada organizovala kulturne programe, ambasador je naglašavao da su namenjeni nekim drugim ljudima, politički profilisanim, što je podrazumevalo isključivo davanje podrške vladajućoj koaliciji u Srbiji. Gospodin Kovač je smetnuo s uma da je u Beč došao kao ambasador svih građana Srbije i Crne Gore, a samo simpatizera DOS-a.“

U pismima upućenim u Beograd se naglašava da su nesporazumi na relaciji ambasador Kovač – Srbi u Beču kulminirali tri sedmice nakon smrti premijera đinđića, kad se ambasada (ambasador) oglasila saopštenjem za javnost, optužujući Zajednicu srpskih klubovva za navodno nepoštovanje pokojnog premijera, a sve zbog zlonamernih i neproverenih tračeva.

„Sklonost ambasadora da prikuplja informacije po kuloarima, a da ne traži objašnjenje, ako na to uopšte ima pravo, dovela je do potpunog prekida naše komunikacije. Iako je predsedništvo Zajednice u toku dana nacionalne žalosti otkazalo sve planirane manifestacije, a na svim skupovima je minutom ćutanja odata pošta ubijenom predsedniku Vlade, ambasador nas je napao zato što su mu njegovi doušnici javili da je jedan pojedinac, koji nije član predsedništva, pio penušavo vino. To je za njega bio neoprostiv prestup, okarakterisan kao znak slavlja. Umesto da je, ako je smatrao da je to potrebno, razgovarao sa predsednikom Zajednice, ambasador je pokrenuo lavinu optužbi i uvreda preko medija, naglašavajući da će ambasada ubuduće sarađivati samo sa organizacijama i pojedincima koji podržavaju vlast u Srbiji.“

članovi bečke Zajednice u pismu postavljaju pitanje da li ambasador Kovač ima pravo da se na taj način odnosi prema dijaspori i da bilo šta uslovljava, naročito ako se zna da Srbi iz rasejanja nemaju nikakav politički uticaj u matici. Naglašeno je da su sa nevericom pročitali u novinama izjavu Mihajla Kovača, u kojoj ih naziva kukoljem, a posebno su istakli da kao čin krajnje samovolje prihvataju ambasadorovu zabranu ulaska u prostorije ambasade i konzulata predsedniku jedne austrijsko-srpske organizacije, državljaninu Srbije, iako se zna da su naša diplomatsko-konzularna predstavništva teritorija SCG.

„Sad se ljudi s pravom pitaju da li će nepodobni pojedinci biti vraćani i sa naše granice kad krenu u posetu familijama“, kaže se u pismu Zajednice srpskih klubova iz Beča.

„Kako su Zajednici odnosi sa maticom i te kako važni“, kaže se dalje u pismu, „predsedništvo je pre izvesnog vremena uputilo ambasadoru Kovaču pismenu molbu da se sastanemo i da se prevaziđu nesporazumi, jer je to u interesu svih naših građana. Međutim, ambasador ni ovog puta nije odgovorio.“

„Ovim putem se pitamo je li odnos ambasadora Kovača i zvanični odnos naše države prema nama. Smatra li i rukovodstvo naše matice da smo kukolj i da nas treba izolovati? Da li našu decu i omladinu ignoriše i Srbija, ako to čini ambasador Mihajlo Kovač? Ima li pravo pojedinac, pa makar bio i ambasador, da nas proglasi nepodobnima i lošima, samo zato što se ne uklapamo u njegovo viđenje demokratije?“, pitali su srpske političare Srbi iz Beča u pismima koja su im poslali.

Napominjući da su i druge krovne organizacijje Srba iz Austrije revoltirane odnosom ambasadora Kovača prema Zajednici iz Beča, autori pisma naglašavaju da ga nisu poslali iz zle namere, već u nadi da će im rukovodstvo matice pomoći u pronalaženju izlaza iz nemile situacije koja nikome ne donosi korist.