Srbi iz Austrije godišnje rodbini u zemlji pošalju 113 miliona evra

Migranti iz Austrije šalju svake godine u otadžbinu oko 780miliona evra, za svoje
porodice kojima je taj novac često jedino primanje, a istovremeno im zbog toga
preti put u klopku siromaštva, pokazala je studija Austrijske banke za razvoj. Dobar
deo te sume, odnonso oko 113 miliona evra godišnje, prema studiji iz 2007. godine,
ide u Srbiju.

Transakcije iz inostranstva su relevantan ekonomski faktor za zemlje u razvoju, a za pojedine porodice i jedan od stalnih izvora prihoda. Na drugom mestu, iza Srbije su Turska, Poljska i češka, sa po nešto više od 7 0 miliona evra, pri čemu
se veći deo novca ne upućuje preko banaka, već drugim putevima.
Mnoge finansijske institucije nude transfere novca u inostranstvo, ali su oni vezani za velike troškove.
Tako, na primer, za iznos od 100 evra može biti plaćena i taksa do 17 ,50 evra, što je relativno visok trošak za mali iznos.
Zbog toga migranti novac pre svega nose sa sobom u otadžbinu, ili autobusom šalju pare, kada je reč o
jugoistočnoj Evropi.

Pošto mnogo novca neformalnim putem dospeva do krajnjeg korisnika veći deo tokova novca u inostranstvo
nije obuhvaćen statističkim podacima, pokazala je studija.
Godišnje svaki migrant, u proseku, u svoju zemlju šalje izmedju 4.000 i 4.500 evra, objasnio je saradnik Centra
za socijalnu inovaciju August Gahter.
Visoka očekivanja rođaka često familiju u inostranstvu vodi u klopku siromaštva, jer ni oni u velikom broju
slučajeva nisu finansijski bolje stojeći.

I pored činjenice da ni oni nemaju preterano velika primanja, migranti se osećaju odgovornim za porodicu u
otadžbini i često uzimaju čak i kredite kako bi pomagali najbliže u domovini.
– Prosečna raspoloživa sredstva zaposlenih stranog porekla time opadaju sa oko 80 na 60 odsto u odnosu
primanja domaćeg zaposlenog – objasnio je Gehter.
On je ukazao da to faktički znači siromaštvo, koje je domaćem stanovništvu nejasno, jer oni ne vide transakcije.
Prema izveštaju o migrantima i integraciji, oko polovinu klijenata bečkog savetovališta za dužnike čine osobe
kojima nemački nije maternji jezik.
Direktor savetovališta Aleksander Mali ocenjuje da su za oko polovinu dugova odgovorne transakcije novca
porodici u otadžbini.

Te transakcije su mač sa dve oštrice. Dok rođaci tim novcem mogu sebi nešto priuštiti što ne bi mogli drugačije, i
time povećaju svoju kupovnu moć, za migrante koji šalju novac u novoj domovini to može značiti pad u
siromaštvo, konstatuje studija.