Spremite se, pomoć stiže

Pošto živim u SAD, nemam mogućnost da gledam vesti Glasa Amerike. Vidite, GA je službena propaganda Vašingtona, i njeno prikazivanje unutar Amerike je zabranjeno. Moglo bi da zasmeta pranju mozga za koje su zaduženi Si-en-en, Pi-bi-es, Foks i ostali, šta li.

Nisam u stanju, dakle, da lično proverim šta je to ambasador Robert Gelbard rekao za GA, pa ću da verujem na reč agencijama kako je juče izjavio da Vašington mora da pomogne Srbiji da napreduje i konsoliduje demokratiju i stabilnost.

Pobogu, Bobe, zar Amerika nije dovoljno pomogla do sada? Prvo je pomogla da nestane zemlje koja je koštala života preko dva miliona Srba, a pritom je preko milion Srba ili proterano ili su postali građani drugog reda (ako su imali sreće, je li). Onda je i sama Srbija divljački napadnuta i jedan njen deo okupiran, pa je posle na njemu proglašena nekakva nezavisna država. Vašington je Srbiju iskoristio kao eksperiment za tzv. narodnu revoluciju koja je posle izvezena u Gruziju, Ukrajinu i (neuspešno) Belorusiju. U svem svom trudu da pomogne Srbiji, Vašington pomaže ne samo ljude koje je i sam Bob Gelbard nazvao teroristima, već i najgori kvislinški šljam u samoj Srbiji, kako u vlasti tako i među nevladnicima.

Balkan je vrlo značajna regija i SAD bi trebalo da blisko sarađuju sa EU i Rusijom kako bi sačuvale napredak koji je ostvaren tokom protekle decenije, Gelbard je navodno izjavio za GA.

Napredak? Da, Vašington ovaj košmar koji sam upravo opisao zove napretkom. Kombinacijom fizičkog i psihičkog nasilja, konačno je ostvario potpunu kontrolu nad najznačajnijom zemljom na Balkanu koja ima uticaja na celu regiju (kako je Srbiju opisao Gelbard). Ali eto, da budu sasvim sigurni, uskoro će da je svedu na još prihvatljivije granice…

Nekada izaslanik Vašingtona za Balkan, dok zbog napada iskrenosti na temu OVK nije unapređen u Indoneziju, Gelbard je sada u Obaminoj spoljnopolitičkoj ekipi. U tom svojstvu je kritikovao sada već bivšeg Imperatora koji je potpuno ignorisao Balkan prve četiri godine a onda se isključivo bavio Kosovom.

Ali zar vašingtonski imperijalisti i njihove prestitutke u Srbiji ne govore već godinama da je otimačina Kosova trebalo da bude pomoć Srbiji da prevaziđe stravične bolesti zvane kultura, istorija i tradicija, koje su joj smetale da postane istinski član međunarodne zajednice – lobotomisano posmoderno društvo koje bespogovorno izvršava naloge Imperije? Iz tog ugla, Buš Mali je znači pomagao Srbiji, baš kao što je Klinton pre njega bombardovao iz najboljih demokratskih namera.

Svestan sam da sarkazam nekad nije očigledan, pa ga eto nanosim lopatom; ako ste zaista poverovali u ovakvu logiku, imam za vas divno imanje na plaži u Kanzasu…

Nego, gde smo stali? E, da, Gelbard je stigao i da pohvali veoma dobru vlast sa predsednikom Tadićem na čelu. A zašto i ne bi? Tadić lojalno izvršava njihove naloge, a u međuvremenu glumi brigu za Srbe i Srbiju. Smeška se dok im stavlja bukagije i govori da je to u stvari cveće. Dabome da su u Vašingtonu srećni i ponosni.

Zato živeli, Srbi – Ujka Barak dolazi da vam pomogne, baš kao što su to pre njega radili Džordž i Bil. Između prijateljske ljubavi bratskog američkog naroda (predstavljenog kroz produhovljenu politiku njegove demokratski izabrane vlasti) i apsolutne genijalnosti, poštenja i sposobnosti (isto tako demokratski izabranih, demokratski demokratujućih) srpskih vlasti, stiže vam bolja budućnosti. Uskoro. Vrlo uskoro. Ma samo što nije.

Nego, da ne zaboravim, ono imanje na plaži u Kanzasu…