Slab odziv na razgovor o Skupstini dijaspore u Sen Deniju

Veoma mali broj naših gradana odazvao se pozivu Inicijativnog odbora za pariski region na informativni sastanak o formiranju Skupštine dijaspore. U opštinskoj sali „Legion d honneur“, u pariskom predgradu Sen-Deni, okupilo se dvadesetak naših aktivista, ali su to sve oni koji su vec odranije upoznati sa osnivanjem Skupština dijaspore, njenim ciljevima i programom.
– Odlažemo ovaj Informativni sastanak za 27. april u Pjerfitu, a usledice i razgovori u Kreteju, Noazi le Seku, KUD „Kozara“ i JKC – saopštili su predsednik Saveta dijaspore prof. dr Ceda Nestorovic i predsednik Zajednice srpskih i jugoslovenskih klubova Zoran Jankovic.
Ali, kako su se na istom mestu našli naši najagilniji aktivisti, odluceno je da se, ipak, poprica o svemu što se pred dijasporom isprecilo.

Motivisati mlade

– Uvek isti problem – kako mlade privuci – rekao je Mirko Jovicic, a dr Sima Mraovic procenio je da „motivacija zavisi i od stanja u zemlji i da je tamo osnovni koren“.
– Okupili smo se da objasnimo zadatke Skupštine. Ja to ovako vidim: zamislite da imamo korpu punu jaja, pola je dobrih, pola kvarnih. Ali, imamo i kvocku. Bilo bi dobro da je pustimo da izleže pilice, pa neka pilici posle rade svoje – slikovito je opisao Rade Adamovic.

Ono što je na startu potvrdeno je da je prihvacena pružena ruka zvanicne vlasti, dakle, uspostavljena je spona, na šta je Ivan Jankovic procenio:
– Mi moramo da proširimo krug zainteresovanih ljudi za „našu stvar“, formulišemo šta je naš otadžbinski interes i sve to vlastima prenosimo preko našeg predstavnika.
Miloš Jankovic je bio otvoren:
– U Parizu postoji nezainteresovanost naših gradana. Mi smo mladost „otpustili“, njih više ne interesuju ove stvari. Ne znam odgovoriti kako je moguce da naše ljude više interesuje muzika od životnih pitanja. Možda što se od silnih deoba više ne zna gde smo, ko smo i gde cemo sutra biti.
Kritickim tonom oglasio se i Milan Jakovljevic naglasivši da „sve dok bar jednu stvar ne rešimo u korist naroda, on nece dolaziti na sastanke“.
Bez ustezanja se okupljenima obratio i LJuba Petrovic, ocenivši Inicijativni odbor kao spor, potom je predložio da se isti Odbor pojaca (što je tokom sastanka i ucinjeno sa Draganom Pajevic, Milošem Jankovicem, Mirkom Jovicicem, Radetom Rabrenovicem i Micom Aleksicem), predložio je svim prisutnim da na naredni skup dovedu po deset sunarodnika, a posebno je akcentirao „rad sa narodom“, odnosno jezik obracanja i okretanje konkretnim temama.
Bolnu temu je dotakao Mica Aleksic:
– Mi moramo da uticemo na našu državu da vrati poverenje gradana, pa, na primer, kad dodemo na kapiju svoje zemlje da osetimo toplinu, a ne strah i zamrzavanje.
Ovom sastanku prisustvovao je i konzul Gavrilo Kneževic, koji, mada razocaran zbog slabog odziva, ipak može biti zadovoljan dobronamernošcu koju su iskazali predstavnici naših udruženja i klubova.