Račak Vokerovo selo

Nazivi opština i ulica širom Kosova i Metohije promenjeni su, iako se u Uredbi Unmika 2000/43 izričito navodi da se nazivi gradova ne mogu menjati. Tako opštinu Leposavić, u kojoj 99 odsto stanovništva čine Srbi, Albanci sada zovu Albanik, Kosovska Vitina je Dardanija, Suva Reka – Teranda, Podujevo – Besijana, Obilić – Kastriot, Uroševac – Ferizaj. Račak, svojevremeno leglo terorista iz OVK, sada nosi ime Vokerovo Selo ili na albanskom „Fshati e Vokerite“.
Preimenovanje gradova i sela nije u nadležnosti lokalnih vlasti odnosno skupština opština, jer Uredba Unmika ograničava njihovu nadležnost na davanje naziva putevima, ulicama i javnim mestima. Međutim, odmah posle dolaska UN-a na Kosmet, mimo svih pravila, nezakonito i bez dozvole međunarodnih snaga, Albanci su počeli da menjaju i nazive opština, sela, reka, a po gradovima su već završili sa promenom imena ulica i trgova, kao i javnih institucija.

Opština sa tri imena

U Unmikovim zvaničnim dokumentima opštini Vučitrn nije promenjeno ime. Međutim, Albanci su sa dolaskom međunarodne mirovne misije opštinu nazvali Vuštri, kako stoji i na brojnim putokaznim tablama. Ali, u zvanično usvojenom amblemu ime ove opštine je Vicijanum.

U poruci upućenoj mreži civilne administracije Frančesko Bastalji, zamenik šefa Unmika, više je puta do sada pismeno upozoravao da se moraju zadržati dosadašnji zvanični nazivi gradova i sela.
Međutim, i pored apel Bastalje, čini se da je i Unmik počeo da podržava ovu praksu Albanaca. Tako se, na primer, u časopisu međunarodnih snaga „Fokus Kosova“, koji izlazi na engleskom jeziku, navodi da mnoga mesta imaju različite nazive, a pripadnici Unmika se savetuju da koriste nazive koje je usvojila većina stanovnika određene lokacije. Osim toga, Unmik je označio i da se južna srpska pokrajina zove „Kosova“, kako je inače nazivaju Albanci, iako je prema međunarodnim standardima ime južnoj pokrajini „Kosovo“.

„Nečitka“ ćirilica

Pored toga što su Albanci iz javnih službi izbacili dvojezičnost, u potpunosti ignorišu i ćirilično pismo. Pisma koja srpski poslanici adresiraju u kosmetskoj skupštini sa označenjem „Kosovo i Metohija“ se posle dva dana vraćaju pošiljaocu sa oznakom „nepoznata adresa“. Velike probleme Srbi imaju kada treba da izvade neki dokument u javnim službama gde rade Albanci, ukoliko su zahtev ispisali ćirilicom. U takvim slučajevima najčešće ne ostvaruju svoja prava, a na običnim zahtevima za produženje vozačke dozvole čest je slučaj u kancelarijama u Kosovskoj Mitrovici da se zahtev odbija i vraća podnosiocu sa obrazloženjem „loš i nečitak potpis“.

Posebna je priča koliko ima trgova i ulica koji nose imena živih ličnosti, pretežno Amerikanaca. Tako trgovi i ulice u gradovima Kosmeta nose imena Bila Klintona, Medlin Olbrajt, Ričarda Holbruka, Hilari Klinton, DŽozefa Diogardija, Boba Dola….
Izražena amerikanizacija Kosmeta ogleda se i u novim nazivima hotela, motela i drugih javnih objekata. Tako po uzoru na američke gradove i države oni nose zvučna imena kao što su: Kalifornija, Las Vegas, Kolorado, Boston i slično. Osim toga, ove objekte krase i razne strane zastave, a preovlađuju američka, nemačka, zastava NATO-a i albanska zastava.

Nevažeća dokumenta

U Uredbi o menjanju imena gradova i sela na Kosovu i Metohiji kaže se da će zvanična dokumenta koja se kose sa ovim dokumentom biti nevažeća. Tako je opštinskim zvaničnicima za civilnu administraciju naređeno da prilikom registracije vozila i poseda ne prihvataju nazive mesta kojih nema u ovoj Uredbi. Međutim, za Albance doneti propisi kao da ne važe, pa oni i dalje u zvaničnim dokumentima koriste prekrštena imena.

U Unmikovim uredbama o zabrani preimenovanja gradova i sela nigde se navode sankcije za prekršioce, pa je to verovatno i razlog što Albanci ne žele povratak na stare nazive i što i dalje menjaju nazive toponima kako požele. Retke su opštine, a još ređa dokumenta koja se izdaju, gde se poštuje dvojezičnost, mada su na Kosovu i Metohiji službeni jezici srpski, albanski i engleski. U svim gradovima nazivi ulica i trgova ispisana su samo na albanskom jeziku, kao i table na javnim institucijama. Srpski jezik je tako izbrisan sa svih javnih mesta, ali i iz zvanične administracije.