Priča o prvoj kreperiji u Beogradu

Pre dvadeset godina otišla sam na Krit, sa mužem i sinom Markom, počela je Verica Avgustakis svoju priču koju pred kamerom ni bi mogla da ponovi, zato je, uz njenu dozvolu, prenosimo. Bili smo goli, bosi i gladni, nastavlja Verica priču.

„Radila sam sve i svašta, sakupljala masline i u zlatarama prodavala nakit. On, moj muž, je ili danima ležao obespamećen ili lomio sve oko sebe ili sve u meni, kako me je samo tukao…sve u njemu spržila je droga, ubila ga je igla…to je bio kraj jednog, i početak drugog, novog života“, kaže Verica.

Verica je počela da radi u kreperiji Kod Harija, čiji je vlasnik Hari Avgustakis bio njen prijatelj, kasnije prijatelj i suprug.

„Mnogo puta u životu sam pala, Hari je bio taj koji mi je dodao ruku da ustanem“, kaže Verica.

Verica i Hari su tako jedan drugom ušli u život, život sa smislom. Imaju Marka, Veričinog sina iz prvog braka koga je Hari usvojio i kćerke, Marijanu i Floru.

Na Kritu, Verica i Hari Avgustakis poseduju tri kreperije, mesto gde se prave slane i slatke poslastice, krepe.

Nedavno su otvorili prvu i jedinu kreperiju u Beogradu.

„Ovde sam otvorio kreperiju, jer sam hteo da pružim priliku ljudima da rade. Uostalom, Srbija je moja druga domovina“, kaže Hari.

„Želela sam da se približim Beogradu, i ja i deca. Želela sam da se vratim, da pomognem našim ljudima, da pokažem da možemo da budemo porodica i da radimo“, kaže Verica.

„U Srbiji strani ulagač nema podršku, ima mnogo papirologije, sporo se daju dozvole, i već se pitam da li sam uradio pravu stvar kad sam ovde otvorio kreperiju“, pita se Hari.

Šta je zapravo, krepa?

„Palačinka nije“, ističe Verica.

Tri vrste brašna, jaja, mleko, mnogo začina i mnogo ljubavi, dodaje Verica. To je krepa, čiji su ukus i miris u Beograd doneli Verica i Hari Avgustakis sa grčkog ostrva Krita.