Ponovo Francuska TV omalovažava Srbiju i Srbe

Da bi se opravdala politika moćnih zapadnih zemalja, mediji uzimaju stvar u svoje ruke i lažima i iskrivljenom istinom pronalaze opravdanje za postupke svoje države. Znamo da je Srbija 90tih posle velikih ljudskih, materijalnih i teritorijalnih gubitaka tamo gde žive Srbi izgubila najpre medijski rat. Zbog toga su Srbi kao ponosan narod bili satanizovani u svetu.

Odavno Srbija i Srbi nisu više toliko interesantni ali povremeno francuski mediji „bocnu“ raznim reportažama i izveštajima o „lošim“ Srbima. Pa je tako jedan od voditelja na radio emisiji izjavio kako ako ostane u prostoriji sa Srbinom više od 15minuta oprostiće se od života. Tako su i Festival u Guči nazvali festivalom pijanica, narkomana i ludaka.

Ipak su 19.marta u 22h45 na veoma gledanom televizijskom kanalu Canal+ u emisiji „Srbija : Zločinačke formacije“ reportažom ocrnili Srbiju i srpski narod.

Reportaža pokušava da opravda velike bezbednosne probleme koje Francuska ima na unutrašnjem planu i vatrene okršaje bandi. Govori se da najveći broj ilegalnog oružja u Francuskoj dolazi iz Srbije i da je Srbija kriva što zbog tog oružja Francuszi se osećaju sve manje bezbedno u svojoj zemlji.

Priča počinje sa Beogradom kao jednim nebezbednim gradom od oko milion i po stanovnika gde kriminalne organizacije, huligani i veliki broj oružja iz prethodnih ratova oslikava glavni grad Srbije. Novinari Jérôme Pierrat i Olivia Mokiejewski nazivaju Srbiju crnom rupom Evrope čija je specijalnost krijumčarenje oružja. Smatraju da 80% orzužja u Francuskoj se prokrijumčari iz Srbije. Napominju da najveće kriminalne grupe koje haraju po Evropi pljačkajući, dolaze baš iz Srbije. Ali da je i trgovina drogom veoma „razvojna delatnost“. Postavljaju pitanje kako su Srbi sposobni za tako nešto? Šta je ono što ih izdvaja od drugih? Koje su to veze koje imaju sa političarima i državnim institucijama koje ih štite od kazni?

Jérôme Pierrat pokušava da da odgovor na sva ta pitanja razgovarajući navodno sa ljudima u Srbiji kojima se ne vidi lice. Jedan od njih izjavljuje da puške Kalašnjikovi na primer koštaju u Francuskoj između 2000€ i 3000€ a da ih do Francuske najviše prevoze turski kamioni. Da je sada malo teže zbog zatvorenosti mađarske granice.

Reportaža se nastavlja navodno sa navijačkim huliganima Partizana i Crvene Zvezde koji imaju bliski odnos sa vlastima.

Jérôme Pierrat zatim vodi razgovor sa Božidarom Spasićem koji je bivši direktor tajne službe Jugoslavije (koliko je to davno bilo). Božidar Spasić izjavljuje da je u 15godina država izdala oko 600 pasoša kriminalcima često menjajući im i identitet, a koji su se sklanjali na zapadu. Ipak se ne naglašava u emisiji da se sve to dešavalo osamdesetih godina prošlog veka. Napominju da je jedan od najvećih kriminalaca i Željko Ražnatović Arkan.

Priču se završava konstatacijom da je danas država umešana u organizovani kriminal i da ga svi podržavaju, preko opština do visokih vladinih institucija.

Ipak mi konstatujemo. da kada nema šta lepo da pokažu, francuski mediji povremeno pokušavaju da ocrne Srbiju i ceo srpski narod. Mi im samo predlažemo da budu objektivini i pozivamo da dođu u Srbiju i vide svu lepotu naše divne zemlje.

Tekst ispod na francuskom je najava emisije na televizijskom kanalu Canal+ :

Belgrade et son univers impitoyable. Filmée de nuit sur une musique anxiogène, la capitale serbe prend une allure inquiétante. Dans cette ville d’un million et demi d’habitants environ, organisations criminelles, hooligans redoutés et armes de guerre font partie du paysage. Habitué de ces atmosphères, Jérôme Pierrat enquête depuis plus de vingt ans sur le crime organisé sous toutes ses formes. Cette fois, en compagnie d’Olivia Mokiejewski, il s’est intéressé à ce qu’il appelle « le trou noir de l’Europe », à savoir la Serbie, pays de 7 millions d’habitants, dont l’une des spécialités semble être le trafic d’armes.

On estime que 80 % des armes de guerre circulant en France proviennent de l’ex-Yougoslavie et notamment de Serbie, pays abritant de redoutables gangs de braqueurs écumant l’Europe occidentale. Un pays devenu également une véritable plaque tournante pour le trafic de stupéfiants. Pourquoi les voyous serbes semblent-ils aussi puissants ? Quels sont leurs appuis, leurs éventuels liens avec des responsables politiques, policiers et militaires ? A toutes ces délicates questions, Jérôme Pierrat tente de répondre en interrogeant de nombreux témoins, dont certains voyous de haut vol qui, face caméra, garderont leur cagoule. On n’est jamais trop prudent entre Danube et Save…

Fusils-mitrailleurs, pistolets, grenades, on trouve facilement de tout en Serbie. « En France, une kalachnikov vaut entre 2 000 et 3 000 euros. On en vend beaucoup », souligne un témoin, le ­visage caché : « Nos armes sont généralement transportées par des camions turcs. Mais avec les contrôles renforcés aux frontières à cause des migrants, c’est de plus en plus dur. Avant, on passait par la Hongrie ; maintenant, par la Croatie ».

Au fil de son avancée, l’enquête engage une plongée dans le milieu des hooligans locaux : « Fossoyeurs » du Partizan, « Braves » de l’Etoile rouge, certains groupes ressemblent à de véritables milices paramilitaires. Avant l’éclatement de la Yougoslavie, ces groupes étaient protégés par le pouvoir. En échange, les hooligans s’occupaient à leur manière des manifestants anti-régime. Aujourd’hui, les liens entre hooligans, voyous et responsables officiels perdurent. « Nous nous protégeons mutuellement », résume Ratko, supporteur du Partizan et prospère trafiquant de cocaïne.

Liquidation d’opposants

En interrogeant Bozidar Spasic, ancien responsable des services secrets de Yougoslavie, Jérôme Pierrat a face à lui un précieux témoin. Condamné à perpétuité par défaut en Belgique, Spasic a délivré, en quinze ans, six cents passeports à des criminels, chargés notamment de liquider des opposants passés à l’Ouest. « L’Etat n’a pas créé des criminels, ils existaient avant. On s’est servi d’eux », résume Spasic. Parmi ces criminels protégés par le pouvoir, Zeljko Raznatovic (1952-2000), plus connu sous le surnom d’« Arkan ».

Ancien voyou, hooligan emblématique de l’Etoile rouge, chef de guerre criminel à la tête de la Garde des volontaires serbes (les tristement célèbres Tigres), mafieux, homme d’affaires, politicien, époux de la reine de la pop locale, assassiné en plein Belgrade, la vie d’« Arkan » semble écrite par un scénariste sous amphétamines. Aujourd’hui, l’Etat se veut irréprochable, mais le crime organisé persiste. Grâce à des appuis dans les mairies, les commissariats et, paraît-il, certains ministères, l’argent du trafic d’armes et de la drogue est blanchi dans le bâtiment. tekst preuzet iz lemonde.fr

Na sledećem linku možete videti najavu emisije i ostaviti vaš komentar na njihovoj Facebook stranici.

https://www.facebook.com/canalplus/videos/1775476275838072/

https://www.facebook.com/canalplus/videos/1775476275838072/

Original Article