Poezija koja budi savest

Rat i pečalbarstvo su najružnije stvari u životu, govore stihovi Rade Rajić Ristić, naše pesnikinje koja skoro 3 decenije živi u Vićenci. I kaže, obe je snađoše.

U Italiju je došla nespremna, snabdevena jedino mladošću i upornošću. Poezija joj je pomogla da savlada italijanski jezik i nadvlada momente tuge i nostalgije za domovinom.

„Poeziju sam stavila u funkciju moje svakodnevice. To vidim kao misiju. Poezijom pokušavam da probudim nekakve masovne savesti ljudi, uglavnom je to angažovana poezija i to mi je neka pasija, borim se protiv učmalosti svakodnevice…poezijom, osećanjima, pozitivnošću…“, kaže Rada Rajić Ristić za RTS.

Rada Rajić Ristić piše na dva jezika, italijanskom i srpskom, njena poezija zastupljena je čak u 28 antologija, objavila je 14 zbirki poezije, ovenčana brojnim nagradama… Titulu ambasadora za mir dobila je 2008. godine.

„Upravo zbog moje angažovane, patriotske poezije hteli su da mi dodele to zvanje“, objašnjava pesnikinja.

Rada Rajić Ristić se bavi prevođenjem i predaje italijanski jezik doseljeničkoj deci, među kojom su i ona sa prostora bivše Jugoslavije.

„Italijanskim đacima pričam o srpskoj baštini, kulturi, istoriji… uglavnom su to priče iz naše rane prošlosti, ali i iz istorije s kraja 20. veka, one najtužnije“, iskrena je Rada.

Prevodilaštvo joj pruža mogućnost da poveže Italiju i Srbiju na mnoge načine. Nedavno je u Beogradu posredovala u uspostavljanju poslovne saradnje između italijanske firme koja izrađuje srebrni nakit, i zlatara, filigranskog majstora iz Zemuna. A Elenu Đirardi predstavnicu italijanske firme, očarao je duh Beograda i našeg naroda. Toliko, da i srpski jezik nije više težak:

„Ja sam oduševljena kako je vaš narod gostoprimljiv“, sa osmehom nam je rekla Elena.