Nema ulaganja dok je ove vlasti

Predsednik Srpskog pokreta obnove za Evropu poručio sa Ravne gore da dijaspora „zahteva pravo glasa“¢ Miloševićevi ljudi na ključnim položajima u vladajućoj koaliciji Posle dvogodišnje robije zbog učešća u demonstracijama 1968. godine Slobodan Maksimović je napustio zemlju i otišao u Pariz na godinu dana. Vratio se u „Jugu“ i oženio lepu Radmilu.

Miloš Minić zna gde počiva Draža

– Zamolio bih svog prijatelja ministra pravde Batića da ne skuplja ppolitičke poene obećevajući da će biti obnovljen proces Draži Mihailoviću. Kad nađoše Stambolića, a rekoše da zločin ne zastareva, neka pođu u fruškogorki manastir Krušedol u kom se sklonio Miloš Minić. On zna gde je čiča ukopan. Neka Minić bude dostojanstven i kaže gde leži đeneral, pa da ga sahranimo kako dolikuje – poručuje Slobodan Maksimović.

Odlazi, potom, u Beč da vidi brata sa kojim se nije sreo sedam godina i ostaje u gradu „na lepom plavom Dunavu“. Tamo je već 35 godina, radio je vredno i sada je vlasnik preduzeća „Maks“ za prevoz građevinskog materijala.

Sabor preči od venčanja

Živi sa suprugom u stanu, a sve što je zaradio uložio je u zemlju i kuće u Vrbovnu kraj Stepojevca. Slobodan Maksimović voli svoju otadžbinu Srbiju, predsednik je Evropskog odbora Srpskog pokreta obnove i Kluba Ravnogoraca. Na Ravnoj gori obuzimaju ga , kaže, neke posebne, čudne emocije. Govori da su za 50 godina diktature komunisti prljali ime ove planine i generala Dragoljuba Mihailovića.

Srbi, pamet u glavu

Slobodanova supruga Radmila Maksimović pozvala je na Ravnoj gori srpski narod da na sledećim izborima dobro razmisli jer je bilo dosta „zbrke u našim glavama“. Trebalo bi da se osvestimo, rekla je, i da konačno saznamo istinu „ko je najčistiji i ko treba da povede Srbiju u budućnost koja joj pripada“.
– Pamet u glavu braćo Srbi i sestre Srpkinje što reče Vuk – poručila je ona.

Milošević se nije usudio da to čini otvoreno, pa je narod koji, evo već 13 godina dolazi na Ravnu Goru prikazivan kao rulja, masa bez vaspitanja. Ravna gora je za njega „nešto što je najsvetlije i najčistije“. Dolazi od kada je „čiči“ podignut spomenik 1989. godine, kada su „nadletali helikopteri ministra policije Bogdanovića“. Maksimović kaže da od 1945. godine do danas nikada komunisti nisu prikazali snimak đenerala Draže koji, navodno, dokazuje da je bio saradnik Gestapoa.
Dok je smo razgovarali na Ravnoj Gori venčavao se u Beogradu njegov sin, ali kako reče, „meni je ovo preče, trebalo je ranije da misli na to“.
– Slobodan si samo ako možeš da kažeš slobodnu reč, a ovde se to nesme. Srbiju pljačkaju, a što se više „razvuče“ pripadnici vladajuće koalicije su bogatiji. Narod je u apatiji, prevaren, reforme nisu pokrenute. Beograd je osetio novac zbog donacija, ali je provincija, a posebno selo siromašnije nego ranije – priča u dahu Slobodan Maksimović.

Zahvalan Austriji

Razgovaramo o nedavno ukinutom vanrednom stanju u Srbiji. Ovaj rođeni Beograđanin kaže da je sada bezbednije, ali samo prividno jer nisu pohapšeni glavni krivci za lošu situaciju u državi.
– Koalicija DOS, po dolasku na vlast nije učinila ništa da se kazne Miloševićevi ljudi koji su ostali na ključnim položajima. U Beču žive osobe koje su se brzo obogatile zahvaljujući novcu iz Srbije. Evo i dokaza. General Veljko Kadijević se sklonio u Beč i kupio je kuću na ime svog sestrića u kvartu „19-ti bicikl“ za 33 miliona šilinga. Imamo dokumente koji ti potvrđuju – kaže Maksimović.
Kada govori o ulaganjima u Srbiju ističe da „dok je ova vlast na čelu države konkretnih investicija iz dijaspore neće biti“.
Maksimović podseća da je posle smene režima srpskoj dijaspori obećavano da će moći da glasa na izborima. Umesto toga, kaže predsednik SPO za Evropu, vlasti su pokušale da kao u vreme Josipa Broza, ljude bez prava glasa nateraju da ulažu u Srbiju, „da se iseljenici vrate u zemlju, kupe radno mesto, potroše novac i opet vrate tamo gde su ga zaradili“.
– U Beču so 2000. godine osnovali kulturnosportsko društvo „Ravnogorac“ koje je i socijalna ustanova jer pomaže mladim ljudima koji i dalje dolaze u Austriju posle petooktobarskih „promena“. Omogućio sam da se izda 1.000 viza. Zahvalan sam Austrijancima koji su jedini u vreme sankcija članovima SPO davali vize za ulazak u zemlju i privremene azilantske dozvole. Mi domaćinski sinovi ne mrzimo ni partizane ni ove žute. Hrišćanski sinovi ne mrze jer će ih mržnja oterati daleko. Sve je to naš narod, pa bio levo ili desno – priča ovaj srpski biznismen.
Slobodanu Maksimovću je 56 godina. Kada ode u penziju, vratiće se u Srbiju i kako reče, „kada sve ovo bude Evropa, otići ćemo u Beč kada poželimo i vratićemo se u Srbiju kada to budemo hteli“.