Marihuana na svakom cosku

Juce, 26. juna obeležen je medunarodni Dan borbe protiv narkomanije što je propraceno nizom edukativno-reklamnih kampanja s ciljem da se spreci ili bar ublaži ova pošast nove ere. Naša zemlja, kroz koju prolazi jedna od magistrala na ilegalnom putu droge, prvi put se zvanicno pridružila sveopštim naporima zdravog dela covecanstva da se davolu stane na rep. Ako taj rep vec nije odviše dug.
Proteže se od Himalaja do Havaja, popreko i uzduž svih meridijana, a obuhvata milione proizvodaca, prenosilaca, vecih i manjih prodavaca i preprodavaca i stotine miliona potrošaca. Kod nas se bolest narkomanije lako zapatila, baš kao što je to bio slucaj sa upotrebom alkohola i duvana. Mladi stradaju najviše, pa je njima i upucena poruka, oni ce je najbolje razumeti „Fora je biti strejt“. To bi u prevodu znacilo – valja biti ispravan, normalan, u skladu s društvenim normama. Onaj ko je „strejt“ ne puši, ne pije, ne drogira se, ne baza nocu po sumnjivim lokalima, ne spava danju – nego uci i radi, bavi se sportom i ide u pozorište, sve u svemu – „fora“ (sredstvo, nacin, trik) jeste biti zdrav i prav. A ko je kriv? Ko je deci doturio heroin pod nos i ko ih je uopšte doveo u situaciju da budu zavisni od bilo kakve droge?

Marihuana

U izvrsnom Recniku savremenog beogradskog žargona (Borivoj i Nataša Gerzic), korišcenom za ovu priliku, najviše pojmova i izraza odnosi se na marihuanu, ne slucajno. To je najlakše dostupna i najrasprostranjenija zabranjena biljka koja se uzgaja, suši i puši širom zemlje Srbije, baš kao u bogatijim zemljama (iz kojih je „moda“ stigla) ili narodima i plemenima kod kojih je to drevna tradicija. I nije li naš covek iz Novog Sada, dva puta zaredom, osvajao medalje za kvalitet na Sajmu kanabisa u Amsterdamu? Borci za dekriminalizaciju i legalizaciju marihuane navešce i to kao opravdanje i mogucnost da imamo robnu marku, ali je ona zabranjena. Trava „vojvodanka“ ili „šumadinka“, umesto aktuelne „albanke“, koju bije zao glas da je poprskana otrovom i da izaziva mucninu, glavobolju i paranoju.

Marihuana (trava, duvka, duvanje, gandža, gandžeza, gras, genja, domacica, džidža, dida) jeste droga vec i po definiciji Svetske zdravstvene organizacije, 1969: „To je svaka supstanca koja unesena u organizam može da modifikuje jednu ili više funkcija. Prirodna ili sinteticka sredstva koje deluju na nervni sistem i dovode do psiholoških promena. Dugotrajnim uzimanjem izazivaju bolesti zavisnosti. Neka sredstva su u slobodnoj prodaji, poput alkohola, duvana i pojedinih lekova. Po novijoj klasifikaciji psihoaktivne supstance dele se na: opijate (heroin, morfin, metadon), depresore (barbiturati), stimulanse (amfetamini, kokain), halucinogene (LSD, PCP, MDMA), kanaboide (marihuana i hašiš) i inhalante (aceton, lepkovi, benzin…)“.

Ko je zavisnik

Kanaboidi su psihoaktivne supstance dobijene od biljke Canabissativa (indijska konoplja). Psihoaktivna sredstva poseduju aktivni sastojak lišca i cveta ove biljke – tetrahidrokanabinol ili THC. Marihuana je droga koja se dobija sušenjem lista i cveta indijske konoplje. Koristi se pušenjem smotane cigare („džoint“, „sprava“, „džokavac“, „stik“, „rifer“). Male doze obicno stvaraju razdraženost i pojacan osecaj ugodnosti, a cesto i stanje relaksiranosti. Simptomi su i promene culne percepcije i jak osecaj gladi. Jake doze mogu prouzrokovati psihoticne vizije, pa i akutno trovanje i toksicne psihoze. Marihuna je najrasprostranjenija ilegalna droga u svetu.
Hašiš je smola koja se odvaja od cvetova i plodova kanabisa i sadrži sedam puta više THC-a nego marihuana. Kanaboidi ne prouzrokuju stvaranje zavisnosti, ali je dokazano da redovna upotreba dovodi do psihicke zavisnosti. Prekomerna i dugotrajna upotreba može pušaca trave odvesti u psihoze nadomak ludila ili usred ludila.

Mogu li ljudi postati zavisni od „trave“? Tim americkih naucnika odgovara: da! Ali svi koji upotrebljavaju marihuanu ne postaju zavisnici. Zavisnost se razvija kada korisnik ima potrebu za drogom kako bi se osecao bolje, kada je nervozan ako je ne uzme (ako ne „dune“, popuši bar „džokavac“ dnevno), kada su mu potrebne sve vece kolicine da bi ostvario željeno stanje (izvesni pušaci namerno pauziraju sedam do 10 dana, posle cega je dejstvo vec prvog dima mnogo žešce) i kada mora da je nabavi bez obzira na posledice.

Legalne i nelegalne

Koliko mladih ljudi u našoj zemlji dobro zna sve ove simptome? Nebrojeno mnogo. „đura Medic vari hedic“ poruka je nimalo razumljiva za neupucene, a za one koji to ne znaju u prevodu glasi da doticni gospodin puši marihuanu. Tacnije – najbolji deo marihuane (hed – cvet marihuane, isto – diche, cvetic) glava, dakle vrh biljke koja sadrži varljivo mocni THC. Šta je to THC? To je tetrahidrokanabinol, opojna supstanca koja aktivira takozvane „hormone srece“ – dopamin, kao i serotonin.

Marihuana se „duva“ („vari“, puši) gotovo na svakom cošku svakog srpskog grada i varošice, uprkos naporima Komisije za prevenciju bolesti zavisnosti medu omladinom. Akcijom „Policajac u školi“ pohvatani su sitni dileri, ali trave ima toliko da maltene svako ko ima želju da „duva“ može da nade „domacicu“ ili „albanku“, teže nego hašiš („šit“, „tiš“, „crno“), smolu od indijske konoplje, koja se sasušena i izmrvljena puši s duvanom. Nije više tajna da su mnoge njivice, bašte i balkoni, terase i staklenici puni zasada ove biljke koja i na Internetu vec zauzima više prostora od fudbala.

Prema istraživanju javnog mnjenja koje je pocetkom januara sproveo Marten bord internešenel – 83 odsto gradana slaže se sa uvodenjem testa na drogu u školama Srbije, dok se samo 13 odsto gradana protivi toj ideji. Snežana Alcaz iz Zavoda za lecenje bolesti zavisnosti deli droge na legalne – koje država kontroliše, a to su: duvan, alkohol, tablete i inhalansi – bronza i lepak, i ilegalne – marihuana, opijumski nusprodukti, sinteticke droge… Najcešca klasifikacija droge vrši se prema klinickim efektima. To su depresori centralnog nervnog sistema (opijum, heroin, alkohol, sedativi), stimulativi (kokain, amfetamini) i halucinogene droge (LSD; meskalin, psilocibin).

Zanimljiv pokušaj

Žarko Mihailovic, clan Komisije za prevenciju bolesti zavisnosti medu omladinom, kaže: „Rezultate testova ce znati samo zdravstveni radnici koji su analizirali rezultate i roditelji koji ce o tome biti obavešteni. Postoje testovi za marihuanu, ekstazi, antidepresive, trodon. Pouzdanost – 99 odsto“.

Zanimljiv pokušaj. Deca bar nece dolaziti naduvana na casove ili bežati s njih u obližnji park na, samo naizgled, tajno druženje jer osoben miris dima sasušene konoplje neupucenom više lici na miris tamjana nego na miris holandskog duvana za pušenje. Poznavalac prilika kaže da ce onaj ko želi da „duva“ to uciniti bez obzira na povremeni nedostatak robe na tržištu, jer domaca radinost i preduzimljivost vec su uzeli maha. Pa nece valjda policija pretraživati svaki kutak zbog nekakve travuljine od koje se vrti u glavi i koja izaziva halucinacije, prelaze iz razdražene veselosti u obamrlu nevoljnost. Lekari tvrde da „trava“ u kombinaciji sa alkoholom može izazvati ili žestoka agresivna stanja (narocito opasna u vožnji automobila) ili potpuni nervni slom, ili ako se obilato, neumereno i dugo puši može izazvati i oboljenja disajnih puteva, baš kao i duvan. Kušali su je mnogi americki i zapadnoevropski politicari, muzicari i umetnici svake vrste, ne samo od hipi ere šezdesetih, nego i mnogo ranije, kada su poceli da se prožimaju zapadna, istocna (azijska) i južnoamericka kultura.