Legenda turizma na Nijagari

Nijagarini vodopadi, jedno od sedam svetskih čuda, spadaju u red onih „fabrika para“ koji Kanađanima donose ogromne prihode, tako reći ni iz čega. Jedan od onih koji su iskoristili blizinu prirodnih blagodeti i sada je nezaobilazni sagovornik kada se priča o tamošnjem turizmu je đorđe Jerić. Nema te razglednice sa Nijagarinih vodopada na kojoj nije kao zaštitni znak čuveni Skajlon toranj. Vlasnik tornja, kao i hotela „Holidej in“, „Kaskade“, te brojnih restorana, upravo je Jerinić, danas jedan od najuspešnijih Srba u svetu.
– Grad pored Nijagarinih vodopada je moje rodno mesto i tu sam proveo ceo svoj život. Od ujaka Nikole i oca Paneta, koji je došao ovamo iz gorice kod Nove Gradiške 1912, slušao sam priče o našim ljudima. To su priče o porodicama koje su puno radile,ali i uspevale u poslu. Prilagođavali su se kanadskom načinu života ali i stvarali nacionalno odbrambene organizacije, osnivali crkveno školske opštine i pravili druge značajne projekte za dobrobit srpskog naroda – kažeJerinić.
Otac Pane radio je na železnici, ali je na vreme shvatio koliki je turistički potencijal Nijagarinih vodopada. Počeo da pravi kućice za prve turiste i pored njih male restorane. Od tih, tako reći koliba, razvila se poslovna imperija Jerića, koja u turistikoj ponudi Nijagare zauzima izuzetno visoko mesto.
đorđe Jerić je ocu pomogao u poslovima oko smeštaja gostiju još kao desetogodišnji klinac. Zanat je nastavio na fakultetu za komercijalne i finansijske poslove u Torontu. Pokušao je da se bavi i advokaturom, ali je shvatio da je njegovo mesto u turizmu.
– Svaki čovek može uspeti u poslu samo ako to želi i ako radim posao koji voli. Jeste potrebna i sreća, ali i veliki, veliki rad. Nijedan uspeh ne dolazi sam od sebe – kaže Jerić.
Ovaj iskusni gospodin poručuje mlađim generacijama Srba u Kanadi da „samo idući koracima naših očeva i njihovih velikih ostvarenja, mogu da uspeju i učine ranije generacije ponosnim na uspehe koje su postigli“.

Zadovoljan čovek

đorđe Jerić kaže da je zadovoljan čovek. Ustaje ujutro oko devet sati, doručkuje sa suprugom LJubicom a ostatak dana provodi obilazeći poslovne objekte. Brigu o Skajlonu preuzeo je stariji sin đorđe junior, za „Holidej in“ zadužen je mlađi Majkl, a za hotel Kaskade kćerka Katarina.
Sam đorđe najviše vremena provodi u svom i LJubičinom zavičaju, u blizini Nijagarinih vodopada, mada po nekoliko meseci u godini provede i na Floridi.

Poreklo se ne zaboravlja

đorđe Jerić je netipičan predstavnik srpske zajednice u Kanadi. Niti je predstavnik one najstarije, niti one posleratne (onog Drugog rata) ni ove najnovije. Jednostavno, ovaj vitalni čovek koji je već ušao u drugu polovinu svoje osme decenije, rođeni je Kanađanin, ali svoje srpsko poreklo nikada nije zaboravio. Jedan je od najzaslužnijih za razvoj srpske zajednice u ovom delu Kanade, a nosilac je brojnih priznanja, od kojih mu je svakako najdraže odličje „Nemanja“ kojim ga je odlikovala Državna zajednica Srbija i Crna Gora.

Pomoć Srbiji

„Srbiji je i dalje potrebna naša pomoć, posebno u medicinskoj opremi. Princeza Katarina mi je na Vidovdanskom saboru rekla da su najpotrebnija ambulantna kola i inkubatori za bebe. Od tri bebe kojima je potrebna pomoć, samo jedna beba može da bude spasena u sadašnjoj Srbiji. Princeza Katarina je preuzela obavezu da pomogne da se ti uslovi poprave i mi ćemo se priključiti“, rekao je đorđe Jerić na nedavnom Srpskom danu u Binbruku pred pet hiljada Srba.