Ksenija Simonova, pripovedač peščanih priča

Ljubav prema umetnosti nasledila je od majke. Želela je da se bavi nekom novom vrstom likovnog izraza, za koju joj neće biti potrebne ni olovke, ni boja. Otkrila je umetnost crteža na pesku i baš kao prava čarobnica na volšeban način počela da stvara peščane priče koje se postepeno pretvaraju u savršene slike.

Ksenija Simonova, rodom je sa Krima, rođena u Jevpatoriji. Od detinjstva je pohađala likovne škole. Završila je dva fakulteta – grafiku i psihologiju. Pobeda u popularnom rijalitiju – Ukrajina ima talenat, 2009. promenila je njen život. Do sada je uradila nekoliko stotina animacija, inastupala u više od 40 zemalja sveta, od Londonskog Albert hola do Sidnejske opere. Počasni je gost značajnih manifestacija.

Šta vas je podstaklo da deo stvaralaštva posvetite Srbiji?

„Pre svega filmovi Emira Kusturice, koje sam sa ozbiljnošću počela da pratim pre deset godina, mada sam još kao veoma malo dete slučajno jedne večeri ušla u sobu kada su moji roditelji gledali Arizona drim, i ugledala fragment sa ribom koja leti…. Verujte da sam odrasla sećajući se te impresije…. Moja inspiracija su takođe i dve predivne pesme, „Tamo daleko“ i „Đurđevdan““, kaže Ksenija za RTS.

Ubrzani snimci performansa potvrđuju njenu virtuoznost. Zasnovane na stalnim transformacijama slika, peščane animacije su praćene muzikom, što Ksenijinom radu daje dodatnu emotivnu notu. Tako je jedan od dvesta video-zapisa, postavljenih na jutjubu dostigao samo u jednom danu fascinantnih 2 miliona pregleda.

Njene teme su epohalni istorijski događaji, sudbine ljudi, ali i aktuelna dešavanja u svetu.

Beograđane je obradovala izložbom slika Moja Srbija, u Galeriji Progres i zadivila nastupom u Narodnom pozorištu u okviru koncerta Živi Srbijo.

Ksenijina priča nalik je na peščanu epopeju koja oslikava segmente prelomnih događaja u istoriji kroz koje je prošla Srbija, za koju ona gaji posebna osećanja.

Šta je za Vas najveće blago i vrednost Srbije?

„Ljudi, to su verovatno najbolji ljudi na svetu, ja takvu dobrotu nisam videla ni u jednoj zemlji sveta“, iskrena je Ksenija.

Sa kakvim osećanjem odlazite iz Srbije?

„Sa najlepšim osećanjima, nedostajaće mi…..ali verujte, vrlo brzo ću sa suprugom i decom ponovo doći“, kaže Ksenija.

Ksenija je od prvog trenutka zavolela Srbiju. A nama, svojim delom kao da demonstrira koliko srce ima Rusija za Srbiju, koju smatra bratskom, velikom zemljom koja čvrsto brani svetu veru, nasleđenu od svojih očeva.