Konzul SCG u Štutgartu obratio se posredstvom advokata

Na adresu redakcije „Vesti“ u Bad Filbelu kod Frankfurta stiglo je pismo – demanti, upućeno iz advokatske kancelarije iz Baden-Badena, koju je Slobodan Racković, generalni konzul SCG u Štutgartu, opunomoćio da u njegovo ime demantuje navode u tekstovima koji su u našem listu objavljeni krajem prošlog meseca. Sadržaj tog dopisa objavljujemo u celini i bez ikakvih redaktorskih korekcija:

„U izdanju novina ‘Vesti’ od 19. 04. 2006, 22. 04. 2006. i 27. 04. 2006. objavljeni su na naslovnim stranama i stranama 2, 3 i 6 artikli pod naslovima ‘Baciću pasoš zbog konzula’, ‘Racković laže i vređa’ i ‘Izvinjenje konzulu ili smrt’, a koji sadrže netačne, odnosno neistinite tvrdnje koje mi po punomoći našega klijenta na sledeći način ispravljamo:

a) Neistinita je tvrdnja da je gospodin generalni konzul prof. Slobodan Racković odgovarao i optuživao gospodina Radoslava Davidovskog da isti svoj imetak stvara na osnovu konzulata i da zato mora da mu plaća ‘porez’ u vidu poklona generalnom konzulu prof. Slobodanu Rackoviću.

Istinito je pre svega da gospodin Racković nikada nije odgovarao i optuživao gospodina Davidovskog da isti svoj imetak stvara na osnovu konzulata i da zato mora da mu plaća ‘porez’ u vidu poklona namenjenih generalnom konzulu prof. Slobodanu Rackoviću.

b) Neistinita, odnosno netačna je tvrdnja da generalni konzul prof. Racković već mesecima vređa gospodina Davidovskog i njegovu porodicu jer, kako se navodi, nisu pristali na njegovo beskrupulozno reketiranje.
Neistinita je i tvrdnja da je generalni konzul prof. Slobodan Racković sebi dao za pravo da vređa gospodina Davidovskog jer isti odbija da mu plaća reket.

Istinito je pre svega da gospodin Racković nikada ni u kojem momentu nije vređao gospodina Davidovskog i njegovu porodicu. Generalni konzul prof. Racković nikada nije od gospodina Davidovskog, niti od njegove porodice, niti od bilo koga tražio ‘reket’.

c) Netačna je tvrdnja da je gospodin Racković podmićivao ljude na funkcijama. Tačno je pre svega da gospodin Racković nikada nikoga nije podmićivao.

d) Netačna je tvrdnja da je generalni konzul prof. Racković pretio gospodinu Davidovskom da će mu zatvoriti biro koji se nalazi prekoputa konzulata.

Tačno je pre svega da gospodin Racković nikada nikome nije pretio da će da zatvori biro gospodina Davidovskog koji se nalazi prekoputa generalnog konzulata Srbije i Crne Gore.

e) Netačna je tvrdnja da je gospodin generalni konzul prof. Racković razjedinio jedan od najboljih generalnih konzulata Srbije i Crne Gore u svetu, da su problemi u Baden-Virtembergu nastali upravo dolaskom gospodina Rackovića, da je gospodin Racković ignorisao srpsku dijasporu i srpske klubove, a iz onih u koje je ušao, uglavnom su ga iznosili, jer od prevelike količine alkohola nije mogao da izađe.

Naprotiv, tačno je pre svega da je gospodin Racković na čelu jednog od najuspešnijih diplomatsko-konzularnih predstavništava Srbije i Crne Gore u svetu, čiji su rad interne inspekcije Ministarstva spoljnih poslova Srbije i Crne Gore ocenile sa najvišom ocenom, da nikada nije ignorisao srpsku dijasporu i srpske klubove, da je od početka njegovog mandata kao generalni konzul Srbije i Crne Gore u Štutgartu vodio konstruktivne razgovore sa predstavnicima srpske dijaspore i srpskih klubova posetivši pri tom otprilike 40 srpskih klubova iz kojih nikada nije – kako se navodi – morao biti ‘iznošen’.

f) Netačna je i tvrdnja da se generalni konzul prof. Slobodan Racković za ovu Novu godinu u pijanom stanju obratio gospodinu Davidovskom rečima da je vreme da isti gospodinu Rackoviću lično da ‘reket’, jer da mu nije generalnog konzulata gospodinu Davidovskom ne bi išlo tako dobro.

Netačna je i tvrdnja da je gospodin prof. Racković i ranije gospodinu Davidovskom stavljao do znanja da bi gospodin Davidovski i njemu ‘nešto’ trebao da da.
Neistinita je i dalja tvrdnja da je gospodin prof. Racković za Novu godinu bio direktan, naglasivši da to što gospodin Davidovski radi ne može više da ide tako.

Netačna je i tvrdnja da je gospodin Racković podsećao gospodina Davidovskog na ‘njegove obaveze’.
Tačno je pre svega da gospodin Racković nikada od nikoga pa ni od gospodina Davidovskog za ovu Novu godinu nije tražio da mu isti lično da ‘reket’, niti da je bio u pijanom stanju, niti da bi isti njemu ‘nešto’ trebalo da da, niti da je gospodin Racković podsećao gospodina Davidovskog na ‘njegove obaveze’.

g) Netačna je i tvrdnja da je gospodin Racković dana 26. 04. 2006. u 8.35 sati nazvao biro gospodina Davidovskog odnosno da gospodin prof. Racković ima bilo kakve veze sa telefonskim pozivom od 26. 04. 2006.
Istinito je pre svega da gospodin prof. Racković nema nikakve veze sa telefonskim pozivom od 26. 04. 2006, nego da je za isti saznao iz štampe.