Kontroverze u slučaju osuđenog pukovnika Vidoja Blagojevića
Po Blagojevićevom čvrstom uvjerenju, nametnuti branilac Majkl Karnavas radio je protiv njegovih interesa. Sa njim, kako tvrdi, nije imao nikakav kontakt, istakao Vladimir Domazet
VIDOJE Blagojević samo traži pravično i fer suđenje.
Ovako, u najkraćem, glasi poruka Vladimira Domazeta, branioca pukovnika Vojske Republike Srpske Vidoja Blagojevića, koji je u Hagu osuđen na 18 godina zatvora zbog zločina u Srebrenici jula 1995. godine.
Domazet je naveo da njegov branjenik „ne može da prihvati odgovornost ni na osnovu lične, a ni odgovornosti kao komandant Bratunačke brigade Vojske Srpske“.
Na slučaj Vidoja Blagojevića nedavno je ukazao njegov sin Aleksandar, koji se oglasio otvorenim pismom i pozvao vlasti Srpske da se zainteresuju za čovjeka, koji je, kako je naveo, „potpuno nevin, greškom osuđen i priveden, i godinama izložen srednjovjekovnoj torturi“.
Domazet, advokat iz Niša, potvrdio je da će se u utorak, 30. januara, održati statusna konferencija, na kojoj bi trebalo da se razmatra Blagojevićeva žalba, uložena lani, 5. decembra.
– Prvi i glavni razlog za žalbu je nepravično suđenje, ali sam njome obuhvatio sve osuđujuće dijelove presude. Kada je riječ o mogućoj oslobađajućoj presudi, mogu samo da kažem da je, između ostalog, osuđeni Momir Nikolić, koji je bio oficir za bezbjednost u brigadi Vidoja Blagojevića i priznao krivicu, tada radio po drugoj liniji, liniji bezbjednosti – naglasio je Domazet i objasnio da je „Nikolić primao zadatke od viših organa bezbjednosti, a ne od Blagojevića, kao komandanta brigade“.
U žalbi je traženo potpuno oslobađanje od optužbe a, prije svega, novo i pravično suđenje, na kojem bi pukovnik Blagojević „imao branioca po sopstvenom izboru, a ne protiv njegove volje“.
Po Blagojevićevom čvrstom uvjerenju, rekao je Domazet, nametnuti branilac Majkl Karnavas radio je protiv njegovih interesa. Sa njim, tvrdi, nije imao nikakav kontakt.
U žalbi je, između ostalog, obrazloženo da Vidoje Blagojević nije imao pravično suđenje, jer u njemu, ni na koji način, nije učestvovao od samog početka pa do izricanja presude, Blagojević je, navedeno je, uvijek kada bi uspio da dobije riječ, koristio priliku da istakne taj problem. Prije svega, da nema odbranu, i da njegov advokat Majkl Karnavas ne radi u njegovom interesu. Tražio je pravo na nove advokate, ali je to dobio tek po objavljivanju presude. Dakle, konstatovano je u žalbi, „skoro pune dvije godine od otpusta advokata“.
– Posebno je katastrofalno za njegov položaj na suđenju bilo to što nije mogao da utiče ni na izbor svjedoka, koji je Karnavas sam pravio, prema sopstvenom kriterijumu – navedeno je u žalbi i dodato da je „Žalbeno vijeće učestvovalo u rješavanju problema, ali na početku kada je ovo, kao i Sudsko vijeće, smatralo da se radi o sukobu advokata i optuženog, koji se može riješiti i uspostaviti povjerenje između suprotstavljenih strana“.
– Moguće je da je na takav stav uticalo uvjerenje suda da je sukob nastao samo zbog ličnosti kobranioca. Sukob je, međutim, tada kulminirao, jer se Blagojević u tom trenutku osjećao prevarenim. Nikada između njega i Karnavasa nije bilo dogovora da će Suzana Tomanović biti kobranilac na samom suđenju, jer ju je doživljavao kao prevodioca i saradnika advokata – stoji u žalbi u kojoj je ocijenjeno da je „prirodno bilo da Blagojević želi na tom mjestu vidjeti iskusnijeg branioca iz Srbije“.
U nizu događaja, valja podsjetiti da je 27. marta 2003. godine, na Statusnoj konferenciji, pukovnik Blagojević od Pretresnog vijeća zatražio da promijeni svoju odbranu, a da je 8. aprila Sekretarijat Tribunala odbio taj zahtjev.
Na pretpretresnoj konferenciji 5. maja Blagojević je javno u sudnici izjavio da nema odbranu, jer ga Karnavas zastupa protiv njegove volje. Jedanaest dana kasnije, na početku suđenja, Vidoje Blagojević je ponovio da mu je advokat nametnut i da će, ukoliko i dalje bude ignorisana ova činjenica, suđenje biti obična farsa.
Sudsko vijeće dodijelilo je 23. maja Blagojeviću nezavisnog pravnog pomoćnika, a 3. jula Odlukom odbilo njegovu žalbu, ne dozvolivši mu da promijeni advokata.
On je 1. avgusta podnio žalbu na tu odluku Žalbenog vijeća, koje je mjesec i po dana kasnije odbilo žalbu uz ocjenu da je „sad iscrpio sve pravne lijekove o pitanju promjene svog advokata“. Naredne godine, 24. juna, Blagojeviću nije dozvoljeno da svjedoči na svom suđenju. Odbijen je sa obrazloženjem da je neophodno da odgovara na pitanja svog advokata, što on nije prihvatio jer bi ga time priznao.
Haški tribunal je 17. januara 2005. godine osudio oficire Vojske Srpske: Blagojevića na 18 godina, a Dragana Jokića na devet godina zatvora, zbog učešća u masovnom ubistvu zarobljenika u Srebrenici. Ratni komandant Bratunačke brigade, pukovnik Blagojević, proglašen je krivim za saučesništvo u genocidu. Zajedno sa njima, za isti zločin, bili su optuženi i oficiri Momir Nikolić i Dragan Obrenović. Oni su pred Haškim tribunalom priznali krivicu za zločine protiv čovječnosti, a potom su svjedočili protiv Blagojevića i Jokića. Tribunal je osudio Nikolića na 27, a Obrenovića na 17 godina zatvora.
Biografija
Vidoje Blagojević rođen je 22. juna 1950. godine u opštini Bratunac. U junu 1992. godine postao je komandant Zvorničke brigade, služio je u Štabu Drinskog korpusa, a nekoliko mjeseci 1993. godine obavljao je dužnost načelnika Štaba, odnosno zamjenika komandanta Bratunačke brigade. U maju 1995. godine imenovan je za komandanta Prve lake pješadijske brigade.
Uhapšen je 10. avgusta 2001. godine, na osnovu tajne optužnice. U to vrijeme radio je u Generalštabu Vojske Srpske.
Šest dana nakon hapšenja, na prvom pojavljivanju u sudnici Haškog tribunala, izjasnio se da nije kriv ni po jednoj tački optužnice…
Fondacija „Pomoć“
Rukovodilac Fondacije „Pomoć“ Milorad Kalamanda kazao je da je svjestan činjenice da je novčana pomoć koju su pružili porodici pukovnika Blagojevića simbolična. Jednom prilikom, rekao je Kalamanda, pokušali su da ukažu i haškom istražiocu na neke podatke u vezi sa optužbom protiv pukovnika Blagojevića „ali na nju, nažalost, nisu mogli značajnije da utiču“.
Sekretarijat
Republički sekretarijat za odnose sa Haškim tribunalom i istraživanje ratnih zločina otvoren je ne samo za porodicu pukovnika Vidoja Blagojevića, nego i za sve druge haške optuženike koji imaju državljanstvo Republike Srpske.
Ovo je našem listu rečeno u Sekretarijatu u kojem su istakli da su u vezi sa odbranom pukovnika Blagojevića kontaktirali sa njegovom porodicom i advokatima, i da su pomogli koliko je bilo u njihovoj moći. U nekoliko navrata, istakli su, pismenim putem su se obraćali Sekretarijatu Haškog tribunala i zatražili da se poštuju sva prava pukovnika Blagojevića, bilo po statutu ili pravilima postupka.
