Komemoracija za žrtve Oluje u Mokrom Polju

Pre samog parastosa, koji su u hramu Svetog Apostola Luke služili sveštenici srpske pravoslavne crkve Eparhije dalmatinske održana je i dvanaesta po redu sednica Veća srpske nacionalne manjine Šibensko-kninske županije, na kojoj je, nakon minute ćutanja za sve žrtve rata, pročitana i 11. izjava sećanja koju je izdalo Srpsko narodno veće iz Zagreba.

Rešavanjem zločina povratiti mir

– Na današnji dan svi se sećamo događaja od pre 23 godine kada je srpski narod bio primoran da ode sa svojih ognjišta. Dvanaesta sednica manjinskog županijskog veća održana je samo sa jednom tačkom dnevnog reda gde smo pročitali izjavu sećanja SNV-a na ta događanja. Mislim da je nakon 23 godine konačno došlo vreme da se pronađu i kazne počinioci zločina, ali uzevši u obzir sadašnje ponašanje predstavnika vlasti prema srpskoj zajednici, teško je reći da li to možemo i očekivati u skorijoj budućnosti. Setimo se samo Varivoda i Gošića za koje su počinioci zločina pronađeni, a optužnica poništena iz nekih formalnih razloga. Pronalaskom počinitelja zločina, pronašli bi se nalogodavci a oni su bili još veći zločinci -kaže predsednik Veća srpske nacionalne manjine Šibensko–kninske županije Borislav Šarić.

Rešavanjem zločina sa obe strane , bez podele, konačno bi se vratio mir na ove prostore, smatra Šarić.

O zločinima se sistematski ćuti

Nakon služenja parastosa za postradale u „Oluji“, položene su ruže ispred spomen ploče postavljene za devet ubijenih Mokropoljaca, a prisutnima se obratila Aneta Lalić ispred Srpskog narodnog veća.

– U ime SNV-a i udruženja porodica „Protiv zaborava“ zahvaljujem svima vama koji ste danas došli. Dugi niz godina unatrag, na različitim mestima gde su se dogodili zločini nad srpskim civilnim stanovništvom u „ Oluji“ i mesecima nakon nje, vrše se komemoracije kako bi se stekao utisak kojeg nemamo u javnosti a to je, da su zločini bili disperzirani, da nisu bili slučajni i da se o njima i danas ćuti vrlo sistematski i vrlo istrajno. O sudskim procesima nad ljudima koji su te zločine počinili da i ne govorimo. Čak i kada se radi o Mokrom Polju u kojem se nalazimo, i zločinima ovde počinjenim – rekla je Lalić.

Sećanja na ubijene ne smeju izbledeti

Ispred srpske zajednice porodicama žrtava prisutnima na komemoraciji obratio se i saborski zastupnik iz redova SDSS-a Boris Milošević. On je istakao kako je komemoracija u Mokrom Polju izraz potrebe da se na miran i dostojanstven način obeleži stradanje srpskog naroda za vreme „ Oluje“ ali i svih žrtava stradalih u periodu od 1991 do 1995 godine.

– Nije lako naći reči za opisati osećaj tuge kada se setimo egzodusa, kilometarskih kolona, ljudi u tim kolonama i njihove strahove i nadanja šta ih čeka i hoće li preživeti. Teško je i bolno prisećanje na one koji su ostali a pogotovo na one koji su ubijeni na svom rodnom pragu. Oni su bili krivi samo zato što su ostali – rekao je Milošević.

On je sa ovog mesta poslao tri poruke .

– Prva poruka je da pamtimo svoje žrtve, ali da prihvatimo i priznamo žrtve drugih. Nama je pamtiti lako jer su nam sećanja sveža i moramo se okupljati da ona ne izblede. Druga poruka je da ostanemo na ovim područjima društveno, ekonomski i politički. Da se čuje naša pesma, da radimo u ovoj zemlji u kojoj postojimo stolećima i koju su nam ostavili naši dedovi. Čak i oni koji ovde ne žive, imaju svoje korene odavde i ovo je i njihova zemlja, naša država. Moramo se boriti protiv nepravde, diskriminacije i poniženja i ne smemo pognuti glavu jer se ne borimo samo za sebe već za čitavo društvo kojeg smo deo. I treća poruka bi bila da svako od nas, svojim primerom, svedoči kulturu mira, da svojim doprinosom gradi društvo mira, tolerancije i dijaloga. Da se najzad prekine spirala mržnje kako se zločini koji su se dogodili na ovom mestu, pa i u proteklim ratovima više ne bi ponovili – zaključio je Milošević.

Među nekoliko desetina okupljenih u Mokrom Polju bile su i porodice žrtava. Iako nerado pričaju o osećanjima i uspomenama koje ih vežu za ovaj datum, svakodnevno se sećaju onih bez kojih žive više od dve decenije nakon rata.

Ćerka nije ni upamtila oca

Mirjana Bjedov u „Oluji“ je izgubila supruga. On je ubijen na Dinari, verujući da brani svoj dom, porodicu i tada osmomesečnu ćerkicu. Nađen je deset godina kasnije i nakon identifikacije u Banjaluci, sahranjen u porodičnoj grobnici u Novoj Pazovi.

Mirjana Bjedov Mokro Polje Oluja

– Nakon desetogodišnje potrage za njegovim ostacima, još godinu dana smo čekali rezultate DNK analize koja je rađena u Londonu kako bi ga sahranili, konačno znali gde počiva. Uz njega, tada, identifikovana su još njih trojica : Živko Stjelja, Zoran Knežević i Božidar Čeko. Godine su prošle, ali bol ostaje. Moja ćerka sada je odrasla osoba, ali oca joj niko nije mogao i ne može zameniti. Spokojna sam što, za razliku od drugih, znam gde je sahranjen i što moje dete zna gde ocu sveću da zapali – kroz jecaje jedva izgovara Mirjana.

Danas su joj, kaže, osećanja pomešana, voli doći u selo u kojem se rodila ona, njen suprug i ćerka koju su čekali punih sedam godina, ali joj je još teže kad zna kakav bi život baš u tom selu imalo njeno dete da je raslo uz svog oca. Dve godine je, dodaje, ispratila svaku razmenu zarobljenika nadajući se da je i njen Dražen među njima.

Za razliku od Marijanine ćerke Dragane, koja oca nije ni zapamtila, Jovanka Babić živi sa sećanjima na ono što se dogodilo u njenoj kući drugog dana nakon „Oluje“ kada joj je ubijena polupokretna svekrva.

Jovanka Babić Mokro Polje Oluja

– Ni nakon ovoliko godina zločinci nisu pronađeni. Znamo da je tu bila vojska, da su tada svi ovi ljudi koji su ostali ubijeni i spaljeni, ali ni na koga ne možemo pokazati prstom. Bile su to nevine žrtve, većinom žene koje su verovale da kao civili nisu ni za šta krive. I danas postoji svedok koji je bio prisutan kada je vojska ušla u dvorište i kada su pucali, koji je čuo jednog od njih, koji je išao za zločincem, kako je vikao :“Čoveče, šta uradi ubi ženu nevinu“ To je pokazatelj da su zločine činili pojedinci, a te pojedince treba osuditi za to što su radili – zaključuje Jovanka.

Ubistva devetoro civila u Mokrom Polju započela su 6. avgusta tokom akcije „Oluja“ i nastavila se nakon završetka vojnog delovanja. Zločini do danas nisu procesuirani.

The post Komemoracija za žrtve Oluje u Mokrom Polju appeared first on srbi hr.

Original Article