Književnih 80 godina

Gordana Stojić u penzionerskim godinama, po sopstvenim rečima, letuje u rodnom Nišu a da svoje zapise i objavi, odlučila se na nagovor prijatelja i uz podršku familije. Kaže da je zahvalna svojoj vršnjakinji, do skora predsednici Udruženja književnika u Torontu, Katarini Kostić na nesvakidašnjoj promociji njene knjige Pola palačinke i druge priče ali i proslavi rođendana. A Katarini su telagrami čestitke stigli iz Kanade ali, još više, iz Srbije, javlja za Program za dijasporu RTS-a Branka Dikanović Trbojević.

Evo jednog koji je pročitao Milić Radević, pesnik, novi predsednik ovog udruženja.

Gazila si u Beogradu sneg do kolena da bi učestvovala u razgovorima u Francuskoj 7. Diktafon i foto aparat zabeležili su istinu o srpskom jeziku i pismu i doneli je u Kanadu u kojoj se verno čuvaju i jezik i ćirilično pismo koje nije samo šara na tkanini. Katarini Kostić mnogaja ljeta žele njeni ćiriličari iz Udruženja za odbranu ćirilice Dobrica Erić.

Drugu čestitku pročitala je Gordana Laković, pisac i član Desanke Maksimović.

Kada je Kaća u Beogradu onda književni svet smišlja visokoumne krilatice i gađa se citatima domaćih i svetskih klasika jer zna da Katarinin diktafon uvek ima nove baterije. Katarini Kostić pune baterije i svetlo žele njene Književne novine.

Kao na svakoj promociji čitali su se poezija i književni prikazi, ali rođendanska proslava bila je praćena i pesmom i naravno ogromnom tortom u obliku knjige. Obraćajući se prisutnima slavljenica je istakla da u udruženju ima prave naslednike.

„Mi, pripadnici starije generacije smo se družili s knjigom i okupljali povodom knjige. Vidim da se to nastavlja, a raduje me da srpska književnost na ovom kontinentu ima prespektivu. Zaista je došlo vreme da se kaže da je zagranična ili književnost dijaspore deo celokupne srpske književnosti“, rekla je Katarina Kostić.

Njen izbor iz poezije pod naslovom Eho beskraja sadrži veliki broj takozvanih angažovanih pesama, a takav je bio i Katarinin život. Iz rodnog Šapca je posle završenih studija krenula put Pariza a posle nekoliko godina stigla u Kanadu. Godinama je radila za jugoslovenske i ruske novine i uporno se angažovala na očuvanju srpskog jezika, ćirilice i promociji književnosti.