Izvinite, dragi Srbi

I posle svega toga, mi u Srbiji i dalje očekujemo razjašnjenja stavova Zapada oko Kosova, očekujemo da nam objasne sve oko tih administrativnih prelaza?

Iz knjige Karla Krausa znamo da su neki na Zapadu nekada uzvikivali Srbija mora umreti. Danas, iz ponašanja Zapada u vezi sa Kosovom, ispada da neki na Zapadu Srbe još uvek smatraju varvarima, zaostalim narodom, sa nožem među zubima. Tu sliku, naravno, stalno podgrevaju naši huligani sa fantomkama, koji pale administrativne prelaze za Srbe, a granične prelaze za Albance. Što, logično, i nije evropski, jer evropski je bilo srušiti Berlinski zid i sve granične prelaze između dve nemačke države. Budući da su se ti prelazi nalazili između dva dela nemačkog naroda. Jarinje i Brnjak se očito ne nalaze između dva dela srpskog naroda, pa su prelazi logični, bodljikava žica takođe, i proglašena je još i vojna zona na tim prelazima. Nema majci šale, Kfor će odmah da puca bojevom municijom na svakog ko je protiv granice u ovom delu Balkana. A Evropa i granice, ma to je nešto drugo. Zato je i zamenik načelnika Generalštaba naše vojske hitno pozvao zamenika komandanta Kfora da dođe u Niš, i tamo ga upozorio da vojska Srbije neće skrštenih ruku posmatrati eventualno novo nasilje nad Srbima na severu južne srpske pokrajine. Bravo, generale Bjelica, tako se to radi. A ne kao naše političke stranke, koje od pitanja ko je inicijator i ko će sve dati potpise za vanrednu sednicu zbog najnovijih događaja na Kosovu u stvari ismevaju parlament. Da mi i naša vlast mislimo najozbiljnije, svedoči i uvežbavanje naših vojnika u Ukrajini, gde upravo ovih dana u okviru programa Partnerstva za mir NATO-a jedna jedinica vojske Srbije proigrava scenario mirovnih misija. U Africi.

U međuvremenu, američki ambasadori u Prištini i Beogradu različito tumače jesu li specijalci Prištine krenuli na sever Kosova sa znanjem Vašingtona, Kfora, Euleksa, UN – ili nisu. Baš kao što se u vreme bombardovanja SR Jugoslavije 1999. Ričard Holbruk požalio jednom ruskom diplomati: Govorio sam ja Madleni da nije trebalo da celi vrh srpske vlasti optužimo za ratne zločine, sa kime sada da vodimo pregovore. Rus je, kao naivno, upitao: Zar ih nije optužio tribunal u Hagu? Holbruk je namršteno odmahnuo: Uozbiljite se, čoveče.

Ne znam ko sve treba u Srbiji konačno da se uozbilji oko Kosova, no – da me dežurni političari, ministri i atlantisti ne bi odmah proglasili za palikuću – citiraću samo nekoliko izjava, koje možda objašnjavaju svu našu neinformisanost, guranje glave u pesak, neznanje, ili možda čak i himeru. Dvanaestog januara 1999. nemačko ministarstvo inostranih poslova dalo je sledeće mišljenje Administrativnom sudu u Triru: Eksplicitno političko proganjanje albanskog stanovništva ne može biti utvrđeno na Kosovu, akcije srpskih snaga bezbednosti nisu uperene protiv kosovskih Albanaca kao etnički definisane grupe, već protiv vojnih protivnika i njihovih stvarnih ili navodnih pristalica.

U intervjuu rimskoj Republici, pod naslovom Ne, nezavisnom Kosovu, u junu 1999. Marti Ahtisari kaže da ,,osnova svega, a samim tim i osnova mira, jeste preduslov da Kosovo ostane deo Savezne Republike Jugoslavije i Srbije. U junu 2000. godine spoljnopolitički odbor Donjeg doma engleskog parlamenta zaključio je da je intervencija NATO-a na Kosovu bila nezakonita na temelju međunarodnog prava, ali opravdana sa moralne tačke gledišta. čak i u eri novog imperijalizma ovo je zapanjujući zaključak.

Tom Kenigs, jedan od zamenika Mihaela Štajnera, specijalnog predstavnika generalnog sekretara UN na Kosovu, kaže za londonski Fajnenšel tajms u decembru 2003. da su UN došle na Kosovo da spreče rat, stvore stabilnu tržišnu privredu, uspostave demokratiju i državu, i to je sve. Autor tog teksta, Džon Lojd, piše da je NATO stigao na Kosovo da bi ga oslobodio od krvožedne srpske vojske.

I posle svega toga, mi u Srbiji i dalje očekujemo razjašnjenja stavova Zapada oko Kosova, očekujemo da nam objasne sve oko tih administrativnih prelaza? Koji su za Francuze, Amerikance, Britance i ostale, ne administrativni prelazi, već pravi međudržavni prelazi. I to nam zapadnjaci otvoreno poručuju, dok se mi pozivamo na Rezoluciju 1244 UN i diplomatiju. Koliko god nam to zvučalo neprijatno, dosadašnja strategija UN na Kosovu je propala, multietničko društvo na Kosovu je iluzija. Zapad je svesno ignorisao razornu snagu pitanja statusa južne srpske pokrajine, a Srbiju i dalje ponižavaju, bez obzira na demokratske promene. Zašto? Nemam jasan odgovor na tu dilemu, možda je ima vlast?
Miroslav Lazanski