Filmska posveta najboljim ljudima u najgorim vremenima

Nakon što je na festivalu u Puli pomeo konkurenciju i osvojio Veliku zlatnu arenu, nagradu za režiju i nagradu publike igrano-dokumentarni film rediteljke Dane Budisavljević „Dnevnik Diane Budisavljević“ imao je 2. oktobra i svoju zagrebačku premijeru i to u prepunoj dvorani „Vatroslav Lisinski“.

Pred početak projekcije rediteljka Dana Budisavljević kratko se obratila publici rekavši kako je priča o Diani bila neispričana o najboljim ljudima u najgorim vremenima.

– Svakodnevno prolazimo mestima na kojima se odvijala radnja ovog filma, koja su, kao i ta priča, deo naše istorije, ali je ona svejedno sedamdeset godina ostala neispričana – rekla je Dana Budisavljević.

Atmosferu i pažnju sa kojom je tako velik broj ljudi pratio film rečima je teško opisati. Muk koji je u dvorani vladao naročito je „pojačan“ kada su se na filmskom platnu pojavile scene ulaska Nemaca u Zagreb 1941. i ulaska partizana 1945. godine, kao i onih iz samog logora koje su snimale ustaše za svoje propagandne svrhe i na kojima se vidi i junakinja filma Diana Budisavljević.

Potresne scene dece koja umiru gola, gladna i prekrivena rojevima muva nikoga u sali nisu mogle da ostave ravnodušnim što se najbolje videlo kada su se svetla u dvorani upalila. Mnogima su oči bile crvene i vlažne od suza.

Reakcija publike koja je tokom cele odjavne špice stojećim ovacijama čekala da se ispred velikog platna pojave rediteljka, glumci, svedoci i cela filmska ekipa najbolje govori o tome kakav je film koji su imali priliku da vide.

Velike ovacije pripale su i glumici Almi Prici koja je na maestralan način odglumila glavnu ulogu, a zatim i svedocima Nadi Vlaisavljević, Miloradu Jandriću i Živku Zelenbrzu koji su u filmu izneli svoje potresne životne priče o boravku u logoru i izbavljenju iz njega.

„Dnevnik Diane Budisavljević"
Živko Zelenbrz se obraća publici.

– Ovo nije film za jedan dan, kao što je Arsen imao svoju „Devojku za jedan dan“. Pozivam vas da svedočite o miru i ljubavi među ljudima – rekao je u obraćanju publici Živko Zelenbrz.

– Veliko mi je zadovoljstvo kada vidim da ovo gledaju mladi, a ovo što smo mi proživeli ne treba nikome poželeti. Živeli mi svi! – poručio je kratko Milorad Jandrić iz Vukovara.

Nažalost publika nije imala priliku da uživo vidi i četvrtog svedoka, odnosno svedokinju, Zorku Janjanin koja se pojavljuje u filmu i koja je umrla pre nego što se on počeo prikazivati.

U dvorani veliki broj poznatih

Premijera „Dnevnika Diane Budisavljević“ u Lisinski je privukla i veliki broj poznatih. Možda je tome doprinela dobra reputacija koja film prati još od uspeha na pulskom filmskom festivalu, a možda i to što je poslednjih godina relativizacija i poricanje ustaških zlodela u Hrvatskoj uzela velikog maha o čemu svedoči i činjenica da je istoga dana, samo na drugom mestu, u Zagrebu, prikazan i revizionistički film „Dječje prihvatilište Sisak“ koji ustaški režim i ustaše želi da prikaže kao humaniste koji su brinuli za decu svojih neprijatelja.

U dvorani Lisinski viđeni su bivši predsednik Hrvatske Stjepan Mesić, bivša premijerka Jadranka Kosor, ministarka kulture Nina Obuljen Koržinek, predsednik SDP-a Davor Bernardić, predsednik SDSS-a Milorad Pupovac, saborski zastupnik Arsen Bauk, diplomata Budimir Lončar, ambasadorka i ambasador Srbije i Izraela Mira Nikolić i Ilan Mor, filmski režiseri Vinko Brešan i Rajko Grlić, advokati Čedo Prodanović, Jadranka Sloković i mnogi drugi.

Rad na filmu trajao deset godina

Priča o Diani Budisavljević, ženi koja je iz ustaških logora, otvorenih tokom Drugog svetskog rata, spasila preko 10.000 srpske dece čekala je da prođe više od sedamdeset godina kako bi bila ispričana. Rediteljka Dana Budisavljević na filmu je radila veoma dugo, gotovo deset godina jer, kako je i sama rekla, nije htela da bilo koji minut filma i istinitost priče budu dovedeni u pitanje.

Paralelno sa snimanjem izjava brojnih svedoka teklo je i veliko istorijsko istraživanje koje je predvodio magistar istorije Silvestar Mileta što je celoj priči dalo neophodnu istorijsku podlogu kako bi priča bila što ubedljivije i istinitije ispričana.

Scenario, koji su zajedno uradili rediteljka Dana Budisavljević i Jelena Paljan, je pisan na osnovu dnevnika Diane Budisavljević koji je ova Austrijanka, udana za uglednog zagrebačkog hirurga Julija Budisavljevića, vodila tokom svoje akcije spasavanja dece iz ustaških logora. Dnevnik je pronašla Dianina unuka Silvija Sabo i trebalo je da prođe još puno vremena da on bude objavljen. To se dogodilo tek 2004. godine, ali taj prvorazredni istorijski dokument tada je privukao pažnju samo ljudi iz stručnih krugova.

– Imali smo veliku pomoć Dianine unuke, ali ona se nje sećala samo kao bake, a ne kao žene koja je sve to napravila. Drugi smer našeg istraživanja išao je ka tome da pronađemo decu koja su u akciji spasena. Pronašli smo zaista puno svedoka, ali niko od njih se nije sećao Diane, jer su oni bili premali, istraumatizovani a, kako je ta njena kartoteka na kraju rata oduzeta, istorija ih je razdvojila. Deca nikada nisu upoznala ženu koja ih je spasila niti je Diana imala priliku da se sretne sa tom decom – ispričala je rediteljka Dana Budisavljević.

„Dnevnik Diane Budisavljević"
Publika na zagrebačkoj premijeri.

Jedan od onih koji je, zahvaljujući činjenici što je novoformirana vlast nakon rata Diani oduzela kartoteku, izgubio svoj identitet je i Živko Zelenbrz. On je u logor dospeo kao dete koje je jedva moglo da izgovori, da li svoje, ili ime nekog od svojih roditelja. Umesto imena i prezimena oko vrata je nosio pločicu sa brojem 1128 koju i danas čuva.

– Na premijeri u Puli sa bebom u naručju pojavila se jedna od članica ekipe koja je snimala film. Rekao sam joj, ‘sad zamisli da te neko otkine od majke u tom dobu’. Upravo to sam ja doživeo – priča Živko koji zna da je rođen kao Srbin, ali je sticajem okolnosti postao Hrvat.

– Ja dubinski nosim u sebi to da sam Srbin i toga se ne mogu odreći. To što u sebi mirim to dvoje zove se pragmatičnost – kaže, uvek vedar, Živko.

Dva dana kasnije film prikazan i u Vinkovcima

Film Dane Budisavljević prikazan je dva dana kasnije i u Vinkovcima u okviru programa filmskog „Festivala glumca“. Projekcija u vinkovačkom pozorištu privukla je u dvoranu veliki broj ljudi pa je dvorana bila do kraja ispunjena. Reakcije publike su bile više nego odlične, a nakon projekcije upriličen je i razgovor sa autorkom Danom Budisavljević, Miloradom Jandrićem i glumicom Aretom Ćurković iz Osijeka.

Areta je film odgledala prvi put, jer je zbog drugih obaveza propustila premijere u Puli i Zagrebu, a doživela ga je vrlo emotivno.

– U ovaj film ušla sam sa velikim poštovanjem. Danu sam od ranije poznavala sa nekih neformalnih druženja na festivalima i tako. Mislim da ovakav film može da napravi samo jedna velika osoba i čovek, a opet Dana nas je vodila jednim skromnim i poniznim pristupom i mi smo se tome samo prepustili – rekla je glumica koja se u filmu pojavljuje u sceni sa lokomotivom koja vuče kompoziciju sa decom iz logora.

– Kiša na snimanju bila je prava, a scenu smo ponavljali mnogo puta tako da smo dobro ozebli, a ja sam pomislila kako smo mi danas, zapravo mnogo razmaženi i kako nemamo pravo da se žalimo kada znamo kakva je bila sudbina te nesrećne dece o kojoj film govori – objašnjava Areta.

Važna je činjenica da je „Dnevnik Diane Budisavljević“ gledalo i svih 25 vinkovačkih gimnazijalaca koji pohađaju nastavu medijske kulture pod rukovodstvom njihove mentorke profesorke Marije Tikvić. I njihove reakcije bile su vrlo emotivne i iskrene tako da su mnogi od njih prilazili autorki filma i čestitali joj.

Film će za mesec dana doživeti i svoju beogradsku premijeru koja je zakazana za početak novembra u beogradskoj Konbank dvorani.

Kratak sadržaj filma

U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj na snazi su rasni zakoni. Diana Budisavljević u jesen 1941. doznaje da se majke i deca srpskog pravoslavnog porekla odvode u logore u blizini Zagreba. Broj i oznaku nepodobnog dobija i njen suprug, poznati zagrebački lekar Julije Budisavljević. U atmosferi straha i pretnji, nepokolebljiva i predana ideji humanosti, Diana uz pomoć nekolicine prijatelja iz svog stana pokreće riskantnu akciju kojom je od sigurne smrti spašeno više od 10.000 dece. Završetkom rata njezino austrijsko poreklo postaje nepoželjno, a zasluge za najveću akciju spašavanja u Drugom svetskom ratu ostaju prećutane do današnjih dana.

The post Filmska posveta najboljim ljudima u najgorim vremenima appeared first on srbi hr.

Original Article