Falsifikatom do boljeg života

Zakon o strancima SR Nemačke postao je prava noćna mora za građane Srbije i Crne Gore, koji se na dovitljive načine trude da se domognu šengenske vize. Naime, „zloglasni“ paragraf 46, tačka 1. Zakona o strancima Nemačke predvideo je da se svi oni koji falsifikuju dokumenta prilikom podnošenja zahteva za vizu deportuju ili im se uskrati pravo na vizu i boravak u toj zemlji. Kako bi se uverili da su svi podnosioci zahteva svesni posledica falsifikovanja dokumenata, službenici beogradskog Konzulata Nemačke građanima SCG nalažu da potpišu izjavu koja ih podseća na pretnju deportacijom.

Sporazum o readmisiji

Bivša SR Jugoslavija je još 1997. godine potpisala prvi sporazum o readmisiji kojim je regulisano vraćanje iz Nemačke naših građana koji nelegalno borave u toj zemlji. Međutim, Nemačka to pravo zapravo nije koristila sve do 2000. godine zbog „nestabilnih političkih prilika u Jugoslaviji“.
Sporazumi o readmisiji su obaveza države u procesu priključivanja Evorskoj uniji. Srbija i Crna Gora zasad ima sporazume o readmisiji sa 16 država.

Kako saznajemo u Konzulatu Nemačke u Beogradu, ta država se suočava sa velikim brojem falsifikovanih dokumenata onih koji žele do dobiju šengensku vizu. U prvom redu falsifikatora su studenti koji, kako nam je objašnjeno, krivotvore ne samo potvrde da su redovni studenti, već neki čak falsifikuju i indekse, a da pri tom uopšte i ne studiraju. Na visokom drugom mestu su građani koji u Nemačku odlaze na sajmove polovnih poljoprivrednih mašina koje, navodno, žele da kupe kako bi obrađivali zemlju. Problem nastaje onog trenutka kad službenici Konzulata provere ispise iz katastra koji bi trebalo da potvrde da postoji obradiva zemlja onoga ko podnosi zahtev, ali se ispostavlja da ispisi uopšte ne postoje. Na trećem mestu crne liste onih koji se protivzakonskim sredstvima služe kako bi došli do vize, nalaze se vozači. Nije redak slučaj, kažu u Konzulatu Nemačke, da se vozači zapošljavaju u špediterskim firmama samo kako bi došli do šengenske vize, da bi dan ili dva kasnije davali otkaze jer im nikad i nije bila namera da prevoze robu do Nemačke, već samo da uđu u tu zemlju. Reč je uglavnom o takozvanim ekonomskim imigrantima koji pokušavaju da radom na crno zarade novac i eventualno vremenom steknu nemačko državljanstvo, bežeći od teškog života u Srbiji.

Prema statistici nemačkih konzulata u SCG, oko jedan odsto svih podnetih zahteva za vizu su falsifikati, što je, prema standardima Evropske unije, ogroman broj lažiranih dokumenata, zbog čega je odnedavno pooštrena kontrola izdavanja viza za državljane SCG. Koliko se tačno zahteva podnese sa lažiranim dokumentima je službena tajna, ali je poznato da se u izveštajima Saveta Evrope Nemačka kotira kao država sa najviše građana koji ilegalno borave u toj zemlji.

Poslednji izveštaj Saveta Evrope ukazuje da je najmanje 100.000 državljana Srbije i Crne Gore viđeno za deportaciju, dok prema nezvaničnim podacima, deportaciji podleže i do pola miliona građana iz bivše Jugoslavije koji su u poslednjih 15 godina po raznim osnovama dobijali dozvole za ulazak i boravak u SR Nemačkoj.