Drugi dan suđenja (6. februar 1936.)

Na samom početku prepodnevne rasprave odbrana opet pokreće pitanje prevodjenja. Moli sud za više jasnoće i preciznosti, naročito kada se reči optuženih prenose porotnicima.Optuženi tvrde da se njihove reči pošteno prevode ali ne sasvim verno. Dalje odbrana tvrdi da predsednik suda postavlja suviše dugačka pitanja i da su odgovori isto tako dugački, tako da tumači i pored najbolje volje nisu u stanju da prenesu iznijansirana pitanja i odgovore.Zato traži od predsednika suda da postavlja kratka i precizna pitanja, kako bi tumači bili u mogućnosti da bez suvišnih napora prevedu suštinu i nijanse pitanja i odgovora.Traži od suda da tumači prevode deo po deo rečenice.
Sudjenje se nastavlja saslušanjem okrivljenih Rajića i Pospišila.Poručnik Folije prevodi generalije optuženih: Rajić po profesiji zemljoradnik napustio je Jugosslaviju 1928. godine kao ekonomski emigrant, i odlazi u Južnu Ameriku gde 1932. godine stupa u Ustaške redove. Ovu konstataciju izriče predsednik suda.
Optuženi Rajić izjavljuje da ne razume tumača poručnika Folijea. Sud donosi odluku da ga na tom poslu zameni tumač Petrović.Optuženi Rajić tvrdi da to nije bila Ustaška organizacija već Hrvatska revolucionarna organizacija. Zatim priznaje da je tokom 1933. godine boravio u logoru Janka-Pusta. Medjutim, tvrdi da se tamo bavio samo poljoprivrednim radovima i da je Janka-Pusta bilo obično poljoprivredno dobro. Tamo su se isključivo bavili poljoprivredom i nikakvih drugih aktivnosti nije bilo.
Odbrana nastoji da sve što se govori o logoru Janka-Pust pripiše jugoslovenskim izvorima.Pri tom navodi da je Madjarska sve to demantovala u Društvu Naroda.
Predsednik suda Luasen odgovara da se ni jednog trenutka nije služio onim što je Jugoslavija dostavila sudu, već samo onim što su optuženi izjavili u istrazi.
Odbrana i ovog puta insistira na neadekvatnom prevodjenju. Navodi da je prilikom hapšenja i saslušanja Rajića od strane komesara Petita nije bilo prevodioca. Potom insistira da prevodjenje kod istražnog sudije nije bilo adekvatno.To odbrana potkrepljuje tvrdnjom da je prevodio Milutinović koga su optuženi odbili kao tumača.Advokat odbrane odbija sve navode o Janka-Pusti tvrdeći da su sve to navodi jugoslovenske tajne službe, te da je Društvo Naroda jasno odbilo te navode.

IZJAVA KOMESARA POLICIJE PETITA

Komesar policije u Anemsu Petit izjavljuje pred sudom da prvog dana saslušanja posle hapšenja Rajića i Pospišila prilikom njihovog ilegalnog prelaska francusko-svajcarske granice nije bilo ni Simovića ni Milićevića, već samo mi, francuski policajci. Tek drugog dana na saslušanju se pojavljuje jugoslovenski prestavnik. Treće saslušanje je bilo na nemačkom. Obavio ga je komesar Tusan, koji tečno govori nemački. Jedino taj zapisnik su optuženi pristali da potpišu bez protesta.
Optuženi Rajić potom izjavljuje: Imali smo različite prevodioce. Ja ne znam šta su oni sve prevodili, ali kada smo pročitali prevod mi smo konstatovali da su prevodi netačni, da ne odgovaraju našim izjavama.
Odbrana stalno operiše odlukom Društva Naroda da bi osporila navode o Janka Pusti. U jednom trenutku optuženi Pospišil ustaje i želi da govori,ali mu predsednik suda zabranjuje jer mu nije dao reč.Još jednom se Pospišil postavlja kao šef trojke.
Optuženi Rajić u svom daljem iskazu tvrdi da je priča o izvlačenju atentatora kockom netačna i da je izmišljena od strane tumača.
čitav sistem odbrane se zasniva na negiranju svega rečenog u istrazi, optužujući tumače za netačan prevod i da su izmislili njihove izjave.
Na kraju svog iskaza Rajić izjavljuje da ne zna zašto je došao u Francusku.Da nije znao da u isto vreme i Kralj Aleksandar dolazi u zvaničnu posetu, te da ne zna ni jedan jezik. Na kraju je dodao da je za zločin saznao tek pošto je izvršen.

SASLUŠANJE ZVONIMIRA POSPIŠILA

Optuženi Zvonimir Pospišil traži, pre početka saslušanja da da predhodnu izjavu. To traži sledećim rečima: Tražim da dam predhodnu izjavu, koja je potrebna, koja se odnosi na način na koji je juće vodjena rasprava, način kojim nisam zadovoljan.
Posle skoro jednosatnog natezanja izmedju odbrane i predsednika suda oko toga da li Pospišilu treba dozvoliti pre saslušanja da da izjavu. Odbrana se pozivala na tradiciju koja postoji pred porotnim sudovima, medjutim priznajući da tako nešto nije predvidjeno zakonom. Ali, to je diskreciono pravu predsednika suda da je odobri. Konaćno je dozvoljeno optuženom Pospišilu da ispriča svoju verziju dogadjaja posle hapšenja 11. oktobra.
Optuženi Pospišil izjavljuje: Tog popodneva kad smo uhapšeni u policiskom komesarijatu pojavio se predstavnik strane obaveštajne službe Miličević. Medjutim predsednik suda ne dozvoljava Pospišilu da nastavi izlaganje i prelazi na njegovo saslušanje.
Pospišil potom izjavljuje: Pošto mi sud ne dozvoljava da dam predhodnu izjavu i pošto ne mogu da navedem razloge za takve postupke, na postavljena pitanja neću odgovarati.

—–
Sledeće nedelje: čETVRTA SEDNICA