Bašta kao terapija

Naši baštovani širom Švajcarske pre polaska na ferije pokupili su sočne plodove, a među njima je i Duško Đokić rodom iz Cerova kod Kruševca, nastanjen u Vajnfeldenu u istočnoj Švajcarskoj.

U Švajcarskoj je došao u avgustu 1986. godine i dugo godina je radio u firmi Štadler Busnang. Kako on kaže, ove godine je rodio krastavac, paprika i paradajz. Paradajz i paprika još nisu sazrevali i to će morati sa berbom da sačeka posle ferije.

– Bašta mi je najbolji lek za relaksaciju ili ako nisam u bašti, onda sam na pecanje, pošto se i time bavim, a volim da vozim i motor. Idemo na deset dana za Grčku na more u Leptokariju, pa sam pokupio sve krastavce. Nešto sam ostavio za nas a nešto sam davao prijateljima. Kada se vratim sa mora, taman će i paradajz i paprika da stignu. Ali uglavnom imamo uvek sveže povrće, počev od zelene salate, luka, krompira, boranije, krastavaca, paradajza, paprike i drugih povrća. Tako da od početka leta pa do kraja jeseni koristimo naš proizvod iz naše bašte – izjavio je Duško Đokić iz Vajnfeldena.

Sa društvom pored ražnja

Uživanje sa prijateljima

Duško Đokić u bašti organizuje više puta druženje sa prijateljima i dok se vrti nešto na ražnju ili peče na roštilju, uživaju uz svežu salatu iz bašte i po koju ljutu i hladno pivce. Kako Duško kaže, kada su se njegove ćerke venčale u ovoj bašti je ispekao tri praseta.

Чланак Bašta kao terapija се појављује прво на Vesti online.

Original Article