Dašak duha detinjstva

Kraj Tesline rodne kuće u Smiljanu proticao je potočić. Kao sasvim mali, Nikola bi bacio grančicu u njega, gledajući kako je snaga vode nosi.

Kada mu je bilo pet godina, uspeo je da iz običnog komada drveta grubo isteše jedan kotur i kroz točak provuče drvce u obliku vretena i to bi postavio u vodu u potočić na dva račvasta kočića. Kada je vodena struja potočića počela da pokreće točak, radosti malog Tesle nije bilo kraja.

Ovaj eksperiment on je kasnije ponavljao bezbroj puta i satima bi posmatrao svoj izum.
Tih prvih dana svog života Teslu su zanimale prirodne pojave, te sile prirode koje pokreću njegove igračke. Ta prva zapažanja sigurno su bila dragocena iskustva za budućeg velikog naučnika.

Od ranog detinjstva Tesla je voleo junačke narodne pesme i molio majku Đuku da mu kazuje te stihove. Mnoge od njih, pre poslaska u školu, mali Nikola naučio je napamet. Oduševljavao se junaštvom Miloša Obilića, Ljutice Bogdana i Marka Kraljevića, pa je sebi od nekog štapa izdeljao sablju i mahao njome kukurištem i po ostalim usevima i u bašti koju je brižno negovala majka Đuka. Ostavljao bi tako pravu pustoš iza sebe. Kada bi ga majka zbog te štete grdila, Nikola se pravdao da je svojom sabljom u ruci skidao okupatorske „turske glave“.

Taj osećaj za pravdu Tesla je nasledio od oca prote Milutina, koji se, u tadašnjim časopisima, kao autor mnogih tekstova iz Like, potpisivao kao Pravdicev.