NEOBIčNI MUZIčKI PUT ANITE TRAJILOVIć IZ HANOVERA

Priča da je talentovana devojčica napravila karijeru u muzici i time ostvarila san svojih roditelja, ako se izuzme njen kraj, mogla bi da se ispriča i o Aniti Trajilović (27), „učiteljici“ folklora pri Svetosavskom centru u Hanoveru. Umesto da muziku predaje studentima na nekoj akademiji u Srbiji ili Nemačkoj, ona se posle postdiplomskih studija, još jednom obrazovala samo da bi mogla da podučava najmlađe. Kaže da njena muzička karijera izgleda kao „silazak sa konja na magarca“, ali samo na prvi pogled, jer je njen cilj oduvek bio da svoji svoje dve velike ljubavi – muziku i decu. Možda je na takvo opredeljenje uticao i njen uvek „raspevani“ tata Slobodan, koji je kao dete harmoniku veoma voleo, ali je nikada nije dobio.

– Moj tata je bez oca ostao u 13. godini, pa svoju želju i pored velike ljubavi prema muzici i pesmi nije uspeo da ostvari. Moguće je da sam muzički talenat nasledila od njega, mada i mama Slobodanka lepo peva. Niko nije bio iznenađen kada sam seupisala u muzičku školu u Zaječaru – priča Anita prebirajući po dirkama harmonike.
Muzika je već u osmoj godini postala njen svet, a harmonika najdraža igračka, i to joj je bilo dovoljno. Sa dvanaest godina položila je prijemni u Muzičkoj školi u Kragujevcu. Prvu godinu završila je vanredno, a ostale tri redovno. Sa 17 godina imala je diplomu srednje muzičke, a u 21. diplomu Muzičke akademije u Kragujevcu. Tokom školovanja u Srbiji osvajala je mnoge nagrade, a sa harmonikom je gotovo uvek osvajala prva mesta na raznim takmičenjima: „Dani harmonike“ u Smederevu, „Petar Konjović“ u Kragujevcu…

Omiljene pesme

– Sećam se da mi je tata uvek rado pevao „čuvam ovce kraj zelene Jove“, a i danas svaki naš susret proslavimo pevajući „Nad izvorom vrba se nadvila, pod njom devojka kose rasplela. Lice mije, ruse kose vije, gorke suze nad izvorom lije“ – priča i pevuši Anita.

Izuzetni talent već kao srednjoškolka potvrdila je i na internacionalnom planu. U Klingentalu u Nemačkoj, na jednom od najjačih svetskih nadmetanja,, u klasi od 12 do 15 godina , sa harmonikom je bila pobednik 1996. Zatim slede Danska ( Hilerod) i mnogi drugi međunarodni festivali klasične harmonike. Međutim, za Anitu je najjači uticaj imao susret sa Elizabet Mozel, čuvenom profesorkom klasične harmonike na Visokoj muzičkoj školi u Hanoveru. Srele su se na festivalu Kastel Fidardo u Italiji, na kojem je Anita u svojoj kategoriji 1996. bila pobednik. Profesorka svetskog glasa poželela je da talentovana maturantkinja iz Srbije postane njen student. Anita je dokumente 1998. i poslala ali, nažalost, na adresu Visoke muzičke škole u Hanoveru nikada nisu stigla. Posle ovog nemilog događaja, koji nikada nije rasvetljen, Anita ne želeći da gubi vreme: upisala je Visoku muzičku školu u Kragujevcu.

Podrška prote Milana

Anita i ne spominje da peva u crkvenom horu, jer to kao verujuća osoba, smatra sasvim logičnim, a naročito posle podrške koju je dobila u crkvi i parohiji.
– U zemlji u kojoj ni jezik nisam znala, srdačan prijem u crkvi mnogo mi je značio. Prota Milan i popadija Ivanka bili su mi kao roditelji – sa zahvalnošću naglašava Anita.

– Mislila sam da u Kragujevcu završim prvu godinu, pa dalje da nastavim u Hanoveru. Međutim, 1999. moju želju „ubile“ su NATO bombe, pa sam u nastavile studije u Srbiji i diplomirala 2002. U Hanover sam došla na umetničko usavršavanje, postdiplomske studije, koje sam 2004. završila – priča Anita.
Iste godine, kao magistar klasične harmonike, postaje student elementarne muzičke pedagogije. Diplomirala je u junu 2008. i na jesen se vratila u studentske klupe. Ovog put upisala je studije dirigovanja dečjim i omladinskim horovima. Kad završi i to, mlada Zaječarka imaće i i treću fakultetsku diplomu. Anita je trenutno predavač na muzičkoj školi u Hanoveru, a kako je to već u Nemačkoj organizovano, muzičko vaspitanje predaje predškolskoj deci u vrtićima.

Onomad u Svetosavskom centru sa svojim horom „Komeini“ škole publici je pokazala je da se njen trud isplatio. Mališani su svojim umiljatim glasićima tog ledenog dana uneli proleće u srca prisutnih.
– Moja želja je ispunjena, a stručno se usavrsavam da bih deci bila što bolji muzički pedagog, jer bez podmlatka nema ni vrhunskih muzičara – rekla je presrećna Anita, posle aplauza koji se dugo nije stišao.
Iako komunikativna, ne voli da otkriva sve svoje planove, ali ne taji da ima momka Agelosa, postdiplomca trobona iz Grčke.
– Rano je da o tome pričam, ali bih želela da imamo dosta dece, dovoljno bar za jedan hor – šali se ova svestrana muzičarka.