Kako se elegantno isključiti iz grupnog četa

kako-se-elegantno-iskljuciti-iz-grupnog-ceta
Kako se elegantno isključiti iz grupnog četa

Grupni čet je verovatno u početku delovao kao dobra ideja. A onda telefon ne prestaje da vibrira. Mimovi se gomilaju, bivši cimer s fakulteta baca neukusne šale, roditeljske grupe tek, bočni razgovori se umnožavaju, ljudi ulaze u političke rasprave, a nekako se od tebe očekuje i da se izjasniš o svemu i svačemu.

Hoćeš da izađeš. Ali kako? Nije tako jednostavno, kažu stručnjaci.

„Na nekom nivou svi očekujemo da nam razmena poruka donese osećaj pripadnosti, ali to se ne dešava uvek — naročito u grupnim četovima“, kaže Patrik Valden, terapeut iz Filadelfije. „Grupni četovi često ponovo stvaraju porodičnu dinamiku: ljudi počnu da se pitaju ‘Koja je moja uloga ovde? Gde pripadam? Da li se moj glas ceni? Zašto je on dobio reakciju ‘haha’, a ja nisam?’“

Idealno bi bilo da, kada se pojavi notifikacija, osetiš otvorenost, radoznalost i energiju, kaže Valden. Ako te poruka tera da se fizički trgneš — ili ako u tebi budi napetost, strepnju i potisnuti bes — možda je vreme da se povučeš. Pitali smo stručnjake kako da to uradiš na pravi način, piše Tajm.

Problem s grupnim četovima

Postoji mnogo razloga zbog kojih su grupne poruke često izvor frustracije. Kada s ljudima komuniciraš digitalno, propuštaš važne signale — one sitne nagoveštaje koji ti govore kako drugi doživljavaju ono što kažeš.

„Ako razgovaraš s grupom ljudi na žurci, prilično jasno vidiš ko još pokušava da privuče pažnju, kako se ljudi ponašaju jedni prema drugima i šta je primereno reći u tom kontekstu“, kaže Džeremi Birnholc, profesor komunikacija na Univerzitetu Nortvestern, koji se bavi odnosom ljudi i tehnologije. „Ali u onlajn grupnom četu nemaš pojma u koliko još razgovora su tvoji prijatelji uključeni, koliko notifikacija dobijaju ili koliko se brzo od tebe očekuje da odgovoriš.“

Da li prijatelji kolutaju očima jer im šalješ još jedan snimak mačke? Da li je šala prošla onako kako si mislio? Ko zna. „Jednostavno nemaš dobar uvid u tuđa očekivanja na osnovu informacija koje su ti dostupne“, kaže Birnholc. „Zato lako dolazi do nesuglasica tipa: ‘Zašto mi ne odgovaraš?’ ili ‘Zašto vi šaljete ovoliko poruka u ovaj čet?’“

Za neke ljude, to je jednostavno previše. Zato Jovana Madir, terapeutkinja iz Atlante, savetuje da se navikneš da preispitaš sopstveni kapacitet pre nego što prihvatiš svaku pozivnicu za grupni čet. Pogledaj ko je u grupi, koliko je aktivna i čemu zapravo služi — da li je za planiranje okupljanja, posao, politiku, roditeljska, preporuke za serije ili nešto sasvim drugo.

„Često koristimo grupne četove kao način povezivanja, ali se kasnije pokajemo“, kaže ona. „Uđeš i shvatiš: ‘Ovo uopšte nije ono što sam želeo.’ Ako unapred postaviš nekoliko osnažujućih pitanja, možeš da proceniš da li je taj čet dobar za tebe, tvoje vreme i tvoj stil komunikacije.“

Alternative potpunom izlasku

U nekim slučajevima nema potrebe da odmah napustiš grupni čet. Umesto toga, pronađi „društvene prečice“ koje ti omogućavaju da se manje angažuješ, a da i dalje uhvatiš važne poruke, predlaže Birnholc.

„Postoji mnogo načina da izbegneš notifikacije ili čitanje svake poruke“, kaže on — na primer, da utišaš grupu (ili pojedine članove). „Možeš da baciš pogled jednom nedeljno i vidiš šta ima novo, bez dramatičnog izlaska.“

Druga opcija je da zamoliš jednog bliskog prijatelja da ti se javi privatno ako se pojavi nešto važno. „Ako imaš nekog ko može da ti bude filter — znaš da prati poruke i ume da proceni šta je bitno — to je odlična strategija“, kaže Birnholc.

Drži grupu odgovornom

Džon Sovek, terapeut iz Pasadene, već godinama održava kontakt sa prijateljima iz osnovne škole preko grupnog četa. Razgovor ima uspone i padove: trenutno je sve u znaku fudbala, nekad se skrene u politiku, nekad se razmenjuju recepti.

„Vremenom sam naučio da pustim da stvari teku“, kaže on. „Ima trenutaka kada pomislim: ‘Ovo mi baš ne prija.’ Ali pošto smo dugo zajedno, ne zadržavam se na tome — i onda sledeće nedelje naletim na sjajan recept.“

Ipak, ponekad oseti potrebu da reaguje. Kada je jedan prijatelj nedavno izneo neukusnu šalu, Sovek ga je blago opomenuo: „Hej, mislim da je ovo korak predaleko.“ Ta osoba ga je potom pozvala i izvinila se.

„Popravili smo stvar zaista dobro“, kaže Sovek. „Grupe umeju da se poprave iznenađujuće dobro — ako im verujemo.“

Ako odlučiš da izađeš — da li treba to da najaviš?

Ako napuštaš grupni čet u kom su svi iz tvog odeljenja iz srednje škole, slobodno izađi bez reči — verovatno niko neće ni primetiti. Ali ako je u pitanju mala, bliska grupa, red je da prijateljima kažeš da odlaziš.

Stručnjaci kažu da su najlepši odlasci kratki, nenapadački i usmereni na tvoje potrebe — a ne na ponašanje grupe. Sovek i Valden predlažu formulacije poput ovih:

  • „Na neko vreme ću se povući iz grupnog četa, ali vam svima želim sve najbolje.“
  • „Ćao svima — razgovor je postao političniji nego što mi trenutno prija, pa ću se povući.“
  • „Pokušavam da se klonim ogovaranja, pa izlazim iz grupe.“
  • „Smanjujem vreme na telefonu zbog mentalnog zdravlja.“
  • „Ove godine smanjujem notifikacije, pa se povlačim iz grupnih poruka.“
  • „Trenutno mi više prijaju razgovori jedan na jedan.“

Koji god pristup da izabereš, znaj da imaš puno pravo da postaviš granice.

„Grupni četovi i notifikacije obećavaju bliskost, ali je ne isporučuju pouzdano“, kaže Valden. „A ljudima je potrebna usklađenost i razumevanje — ne samo stalna dostupnost.“

Originalni tekst