Ima mnogo razloga zašto srpske studente u njihovoj epopeji dočekuju kao oslobodioce. Ali ne one koji oružjem teraju neprijatelja sa okupiranih teritorija; studenti zapravo, takav je utisak, zemlju oslobađaju od straha, pažljivo gajenog u poslednjih 13 godina, u kojem se proganja svako ko podigne svoj glas ili iskaže drugačije mišljenje.
To je oslobođenje od straha da će se vlast osvetiti deci zbog drugačijeg roditeljskog mišljenja (izbacivanje dece Jelene Mihailović iz vrtića u Pećincima). Ili se osvetiti roditeljima jer su deca iskazala svoj stav (penzionisanje generala MUP-a Bogoljuba Živkovića čiji sin učestvuje u blokadama i javno iznosi argumente o tome). To je oslobođenje od straha u kojem se proganjaju žene jer nisu pristale na ucene moćnika (slučaj Marije Lukić iz Brusa). Ili onog u kojem će ljudi biti degradirani jer neće da ćute (slučaj profesora doktora Vladimira Dugalića koji je ukazao na niz zloupotreba u zdravstvu i podržao studente).
Čak i oslobođenje od straha od zatvora i institucionalnog progona jer su hteli da ukažu na nepravilnosti (slučaj Aleksandra Obradovića, uzbunjivača iz Krušika). Ili straha od životne ugroženosti samo zato što se radi svoj posao (slučaj Slobodana Milenkovića Sente i inspektora 4. odeljenja BG policije koji su otkrili imanje „Jovanjica“).
CEO TEKST PROČITAJTE U NOVOM BROJU NEDELJNIKA, KOJI JE U PRODAJI OD ČETVRTKA, 06. FEBRUARA, NA SVIM KIOSCIMA I NA NSTORE.RS
Post Views: 57
