VR-All-Art platforma: Budućnost je sada

"Budućnost je sada, i ona je virtuelna" tvrdi Vitomir Jevremović, osnivač VR-All-Art kompanije i produkcijske kuće Digital Mind.

"VR-All-Art je platforma na kojoj umetnici, galerije i muzeji mogu da kreiraju virtuelne izložbe, da prezentuju umetnička dela i, naravno, kulturno nasleđe, na jedan potpuno nov način. Omogućava iskustva koja ne možete da doživite u realnosti i, takođe, da posetite lokacije, ili da se upoznate sa kulturnim dobrima, koja inače nikada ne biste mogli ni da vidite, ako ne putujete dovoljno."

Ideja da umetnici i ljubitelji umetnosti, komuniciraju bez ikakvih fizičkih i administrativnih ograničenja, spojila je umetnost i tehnologiju sa ciljem da pomeri granice u realnom svetu i otvori nove horizonte virtuelne stvarnosti.

"Jedino što je potrebno je da imate VR Head Set kako ga zovemo, ili te Virtual Reality naočare, tj. naočare za ulazak u virtuelnu stvarnost, i onda možete bukvalno sa vašeg kućnog računara da uđete u ceo svet koji vam je tada na dlanu" objašnjava idejni tvorac VR-All-Art platforme. "Svakako, radimo nekoliko različitih verzija aplikacije koju imamo i za virtuelnu stvarnost, i za pomešanu stvarnost, to je taj mixed reality, imamo mobilnu aplikaciju a imamo i vebsajt koji mora da isprati standardne internet formate."

"Trenutnu verziju softvera direktno implementiramo u muzeje i galerije ali ćemo vrlo uskoro omogućiti besplatno preuzimanje sa interneta" kaže Jevremović, i dodaje:

"Data vam je mogućnost da sedite kod kuće, recimo u Njujorku, stavite na glavu VR Head Set, i ulazite na lokalitete koji se nalaze u Srbiji, ili nije bitno, u Austriji, Švajcarskoj, i da na taj način istražujete kulturno nasleđe cele planete, a onda da sklapate priče između toga kako su se kultura i umetnost razvijali na celoj planeti. Mislimo da taj pristup umetnosti, koji je do sada bio ograničen fizičkim limitima, recimo galerija, koje ne mogu ni da okupe sve posetioce iz sveta koji bi možda bili zainteresovani, da će otvoriti jedna nova vrata, kako umetnicima tako i muzejima i kreirati novo stanje stvari – da šira javnost bude mnogo više zainteresovana za kulturu i umetnost nego što je do sada bila, jer kultura postaje pristupačnija, to je jako važno".

"Ovo je odlična početna tačka za sve umetnike, da počnu da grade svoje karijere svetskog nivoa, da pronađu svoje galerije, svoje agente, ljude koji mogu da ih reprezentuju, i zapravo da sami kreiraju galerije u kojim žele da se predstave široj javnosti" kaže Sanja Beštić Berisavac, pozorišni reditelj i direktor za razvoj u kompaniji VR-All-Art. "Za to im ne treba da ih neko vidi, da sa nekim razgovaraju jer mnogi možda nemaju tu socijalnu veštinu povezivanja, tako da je i zbog toga ova platforma užasno važna i jako dragocena. To je samo još jedan od fenomenalnih aspekata u ponudi na globalnom nivou, za umetnike i korisnike platforme".

"Raznim razmaštavanjem šta bi sve još mogli da budu momenti koji pomažu umetnicima na platformi, mi smo došli do gomile drugih fenomenalnih ideja u našoj saradnji" naglašava Sanja Beštić Berisavac. "Jedna od tih ideja je uključivanje hologramskih naočara u razne vrste događaja, a koji mogu da budu i svakodnevni, jer mislimo da je budućnost u tome da će se ljudi kretati sa hologramskim naočarima vrlo brzo, možda već za 5 godina. Primena hologramskih naočara, na primer, u teatru. Već gledate gomilu filmova u bioskopima sa 3D naočarima, sve će to sada dobiti neko ruho. Tako da radimo prilagođavanje hologramskih naočara i na platformi, i na različitim vrstama umetničkih podnivoa".

O uticaju virtuelne realnosti na njenu prvu ljubav, pozorište, Sanja kaže:

"Nedavno sam bila u Narodnom pozorištu i setila sam se da sam pre desetak i više godina na BITEF-u gledala Hamleta, u kome je scena borbe bila u Mortal Combat varijanti, gde su njih dvojica nosili šlem, kacige, i zapravo je to bila jedna borba u VR-u. Pre deset godina! Tada mi je, vizuelno, ličilo na igricu, i to je meni tada bilo na nivou kao „jao, šta ovi ljudi rade… to je skrnavljenje, itd."… Sada, ja, deset i više godina starija, potpuno to doživljavam na drugačiji način. Vidim sve prednosti, vidim na koji način mogu neke stvari produkcijski da implementiram u virtuelnoj stvarnosti, koje ne moraju da me koštaju jako mnogo koliko bi me inače koštalo u fizičkoj produkciji. To je prosto momenat koji ljudi moraju da uhvate, jer je 21. vek i moraju da mu se prilagode, na isti način kao što su se prilagodili mobilnim telefonima nove generacije, na isti način na koji su prihvatili društvene mreže, i život u toj virtuelnoj stvarnosti".

O reakciji države na ovu tehnološku revoluciju, i saradnji sa zvaničnim institucijama kulture, Vitomir Jevremović kaže:

"VR-All-Art se već nalazi u Narodnom muzeju u Beogradu, a omogućava menjanje, interaktivno, stalne postavke. Što znači da izložbe koje se nalaze u virtuelnoj stvarnosti u Narodnom muzeju, kustosi muzeja mogu da postavljaju po svojoj želji i da ih menjaju. Tu je taj razlog zbog čega muzeji treba da koriste virtuelnu stvarnost, jer mogu da prikažu dela koja su u depoima muzeja, i koja su sklonjena od očiju javnosti zato što nema dovoljno mesta u muzejima, ili nije pravi trenutak da mogu ta dela da iznesu iz svojih depoa i prikažu javnosti. Započeli smo i saradnju sa Muzejom u Šapcu i, takođe, sa Muzejom Jugoslavije, i nadamo se da će kroz 2019. i 2020. godinu VR-All-Art kao platforma, kroz inicijativu Ministarstva kulture za digitalizaciju i prezentaciju kulturnog nasleđa, zaživeti u svim institucijama kulture u Srbiji".

Interaktivnost, kao glavna osobina VR-All-Art platforme, daje korisnicima mogućnost da reaguju, a kreatorima da osluškuju i uvažavaju njihove reakcije.

"Apsolutno!" kaže Jevremović. "Bez tog feedback-a kako bi Englezi rekli, tj. informacije koje dolaze od strane ljudi koji koriste našu platformu, mi ne bi ni znali šta njima zaista treba. Pa smo, recimo, imali razgovor sa jednim galeristom u Švajcarskoj koji koristi našu platformu, on je rekao – Ja želim sliku da stavim na plafon!… Ja želim da je okrenem sad tako… voleo bih da je imam na plafonu, i na podu i nakrivljenu sliku…- kao – jel može?- Pa može, mislim samo treba to da implementiramo, ali DA, moglo bi, jer to znači da će se i neko drugi pojaviti posle, i poželeti to isto, a mi smo mu to omogućili već na početku".

Original Article